Prvo hladno jutro u godini. Izvlačite džemper iz ormara, a njegov miris vas na trenutak vraća u prošlu zimu. Dok se kafa kuva, mislima ste već u bakinoj kuhinji, pored radijatora na kojem su se sušile rukavice, dok se na šporetu krčkao ručak.
Nije vas podsjetila neka pjesma niti stara fotografija. Samo je zahladilo, a vi ste se, gotovo neprimjetno, vratili nekoliko decenija unazad.
Zanimljivo je da nostalgija često postaje izraženija upravo tokom hladnih dana. Psiholozi smatraju da to nije slučajno: kada nam je hladno, naš um traži uspomene koje mogu da nam pruže osjećaj topline, sigurnosti i bliskosti.
Hladnoća pokreće sjećanja
Istraživanja su pokazala da postoji veza između niskih temperatura i češćeg prisjećanja prošlosti. U jednom eksperimentu učesnici su tokom mjesec dana bilježili koliko često razmišljaju o prošlim događajima. Pokazalo se da su se uspomene češće javljale tokom hladnijih dana.
U drugom eksperimentu, ljudi koji su boravili u hladnijoj prostoriji češće su osjećali nostalgiju za starim prijateljima, muzikom i dragim trenucima.
Psihološkinja Sjinju Džou sa Univerziteta Sun Jat-sen, koja je proučavala vezu između nostalgije i fizičke hladnoće, pokazala je i da sjećanja mogu uticati na to kako doživljavamo temperaturu.
Učesnici koji su se prisjećali dragih trenutaka procjenjivali su prostoriju kao topliju, iako su boravili u istim uslovima kao i ostali.
Drugim riječima, uspomene zaista mogu da nas ugriju.
Kada nam je hladno, nedostaje nam i bliskost
Postoji još jedna zanimljiva veza: fizičku toplinu često povezujemo sa emocionalnom sigurnošću. Još od najranijeg djetinjstva toplina za nas znači zagrljaj, njegu, dom i osjećaj da smo zaštićeni.
Zato hladni dani mogu da probude i čežnju za ljudima uz koje smo se nekada osjećali sigurno.
Nostalgija nas često vraća u trenutke u kojima nismo bili sami: bakinu kuhinju, porodične vožnje automobilom tokom zime, večeri pod ćebetom ili razgovore sa prijateljima koji su nas pratili kući.
Istraživanja pokazuju da ljudi koji se osjećaju usamljeno češće posežu za nostalgičnim uspomenama. Prisjećanje dragih trenutaka može da pojača osjećaj povezanosti, podrške i pripadnosti.
Zima ima svoje okidače za nostalgiju
Nisu samo niske temperature zaslužne za to što zimi češće razmišljamo o prošlosti. Dani su kraći, mrak pada ranije, večeri su duže, a usporeniji ritam ostavlja više prostora za razmišljanje.
Važnu ulogu imaju i mirisi i zvuci. Miris vune, dima iz dimnjaka ili jela koje se dugo kuva može nas za nekoliko sekundi vratiti u dom u kojem smo odrasli. Isto važi i za zvuke: pucketanje vatre, zveckanje posuđa u kuhinji ili davno zaboravljena pjesma mogu da probude čitav niz uspomena.
Šta nam nostalgija zapravo poručuje?
Nostalgija ne mora da bude bježanje u prošlost. Ponekad je upravo suprotno – način da prepoznamo šta nam nedostaje u sadašnjosti.
Ako vam nedostaje bakina kuhinja, možda vam nedostaje osjećaj porodične bliskosti. Ako se prisjećate zimskih vožnji sa prijateljima, možda je vrijeme da nekoga pozovete. Ako vam se vraća slika zajedničkih večeri pod ćebetom, možda vam je potrebno više vremena sa ljudima koje volite.
Ne možemo se vratiti u godine i trenutke koji su prošli, ali možemo ponovo da stvorimo neka od osjećanja koja su ih činila posebnim – da pripremimo omiljeno jelo, pustimo staru pjesmu ili pozovemo dragu osobu.
Zato, sljedeći put kada vas hladno jutro odvede daleko u prošlost, nemojte odmah pokušavati da se vratite u sadašnjost. Možda vam um samo pokazuje šta vam nedostaje.
Jer ponekad nam, više od toplog džempera, nedostaje nečija blizina, prenosi mondo.rs .
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.