"Stid me je" Nakon 30 godina braka otkrila da je suprug vara već godinu dana, nakon saznanja uslijedilo nešto šokantno

Zbog toga se obratila stručnjakinji za mentalno zdravlje, koja joj je ukazala na važnost upoznavanja sebe, sagledavanja odnosa i traženja podrške u procesu suočavanja sa izdajanjem.

Šok nakon otkrića dugotrajne afere

– U braku sam 30 godina i do nedavno smo bili najbolji prijatelji. Onda sam primijetila da se počeo udaljavati, iako je i dalje bio ljubazan. Mislila sam da je to prolazna faza, neka vrsta krize zbog godina. Međutim, nedavno sam slučajno otkrila da je punih godinu dana bio u vezi sa drugom ženom. Život kakav sam poznavala srušio mi se u trenu – opisuje ona.

– Svijet mi se okrenuo naglavačke i izgubila sam osjećaj unutrašnje ravnoteže. U trenu sam se raspala na komadiće. Koliko god pokušavam da razumijem, ne uspijevam. Bila sam aktivna žena sa mnogo interesa, a ova izdaja me slomila i sve se svelo na taj jedan događaj. Ležem i budim se sa tim u mislima. Najgore je što osjećam užasan stid zbog prevare, zbog toga što sam živjela u laži i zbog uvjerenja da nisam bila dovoljno dobra. Kada sam sama, obuzimaju me strašne misli – iskreno priznaje pa dodaje:

“Želim da povratim kontrolu nad svojim životom i ne želim da završim ogorčena, depresivna i slomljena. Znam da nisam prva ni posljednja koja prolazi kroz ovo, ali šta moram da uradim da se oporavim? I da li reagujem pretjerano?”.

“Sagledajte aferu iz šire perspektive”

Psihoterapeutkinja upozorava da je bitno sagledati aferu iz šire perspektive.

– U pismu ne spominjete šta se dogodilo nakon što ste otkrili aferu, niti kako su se stvari razvijale poslije. Kao da je taj jedan traumatičan događaj postao jedina stvar o kojoj možete misliti i potisnuo sve ostalo. Ali važno je pokušati malo proširiti perspektivu – ukazuje nesretnoj ženi priznata britanska psihoterapeutkinja Alessandra Lema u javnom odgovoru za The Guardian.

– Ono što se iz vaših riječi može zaključiti jeste da ovaj događaj doživljavate katastrofalno. Otkriće afere ne doživljavate samo kao bolan udarac za odnos koji vam je bio važan, nego kao potpuni kolaps vašeg unutrašnjeg i spoljnog svijeta. Kada govorite o tome da ste se raspali na komadiće i izgubili unutrašnju ravnotežu, to upućuje na uzdrman osjećaj sopstvenog identiteta – navodi psihološkinja ženu na promišljanje.

Potisnuta ljutnja je opasna

Ukazuje joj i na opasnosti potisnute ljutnje.

– Istovremeno sam uočila da je kod vas izostala ljutnja prema suprugu, ali je prisutan snažan osjećaj stida. Gde je vaša ljutnja? Osjećate li da imate pravo na nju? Ponekad, kada bol postane preintenzivan, lakše je usmjeriti je prema sebi nego prema drugome. Moguće je i da na taj način pokušavate pronaći smisao u nečemu što je inače teško pojmljivo. Time što ‘katastrofu’ smeštate u sebe, možda stvarate osjećaj kontrole nad situacijom koja se čini potpuno izvan vaše kontrole. Ali, znajte da to dolazi uz visoku cijenu za vaše mentalno stanje – upozorava.

Jedna izdaja može probuditi stare emocionalne rane

Objašnjava i da se ponekad dogodi da se naš fokus potpuno suzi kada sadašnja trauma dodirne nešto dublje, neku staru bol ili raniju traumu koju nismo do kraja prepoznali i obradili. Tada jedan jedini događaj može izvući mnogo slojeva i djelovati mnogo snažnije nego što bismo očekivali.

– Možda bi vam moglo pomoći da postavite sebi nekoliko pitanja: šta vam je ovaj brak pružao u smislu vašeg doživljaja sebe i onoga ko ste? Šta vam je u tome bilo vredno? Gdje je vaša ljutnja i šta vam se čini rizičnim u tome da sebi dopustite da je osjetite? I šta vam je sada najteže podnijeti – sama izdaja ili spoznaja da niste znali da se to događa? Odgovorite sebi iskreno – savjetuje, prenosi Moje vrijeme.

Zašto je važno potražiti pomoć

“Sada je važno da pokušate odnos sagledati u cjelini, a ne samo njegov završetak. To ne znači umanjivati ono što se dogodilo, nego ponovo uspostaviti osjećaj cjelovitosti i unutrašnje stabilnosti koji vam je narušen. Kao prvo, ne biste trebali nositi teret stida. Vjerovali ste i bili prevareni, a odgovornost za to ne leži na vama”.

– Ono što me posebno zabrinjava su ‘strašne misli’ koje spominjete. Najvažnije je da ih podijelite sa nekim kome vjerujete. Govoriti o ovome nije lako, ali je nužan prvi korak ka tome da ono što se dogodilo počnete postepeno da integrišete, umesto da vas i dalje razbija na komadiće – savjetuje istaknuta britanska psihoterapeutkinja.