Aleksandar Veliki, kako mu tata Branislav tepa, ima skoro pet i po mjeseci i više od četiri kilograma, a o njemu brinu otac i baka.
Tragedija porodice Ivanović iz okoline Vranja zbila se 27. jula minule godine, kada se trudnici Brankici Gigovski Ivanović (34), koja je zbog korone bila na respiratoru u KC Niš, stanje naglo pogoršalo. Bila je tek u 26. nedjelji trudnoće, ali ljekari nisu imali izbora. Morali su da je porađaju, svjesni da će, ako to ne učine, izgubiti i nju i dijete.
Nekoliko puta su je reanimirali tokom carskog reza prije nego što je izdahnula. Ali nadljudskim naporima uspjeli su da palčića na svijet donesu živog. Imao je svega 920 grama, odmah je stavljen na respirator, na kom je bio 25 dana. I sve bitke je dobio!
Sada tata Branislav i baka Seta brinu o mališanu, prenosi Blic.
– Super je. Ima skoro pet i po mjeseci. Dobro napreduje, na kontroli 15. decembra imao je 4.100 grama, a siguran sam da je već izbio na četiri i po kile. I dalje je na vještačkom mlijeku, još je rano da bi počeo s hranom, kasnije se to počinje. Moja mama i ja brinemo o njemu – priča Branislav.
Sve je podređeno mališi.
– Spava noću, spava danju. Totalno je miran. Ali mi volimo da ga uzmemo, da ga nosimo, da mu pričamo. Pa nas gleda onim slatkim okicama, smije se. Je li tako, ljubavi – obraća se Branislav sinčiću i dodaje:
– Smije se. Presladak je. Kad ću da ga uzmem u ruke, ako ne sad. Malo se smiejemo, malo pričamo. Posebno je vezan za mene, po cijeli dan smo zajedno, pošto sam ja na porodiljskom odsustvu – veli Branislav, koji je na svakom testu na koronu bio negativan.
Ipak, čuvaju se.
– Otac ide na posao, pazi se koliko može. U kuću nam gotovo niko i ne dolazi, gledamo da nam opet ne dođe ta korona. Mama i ja smo oko djeteta – kaže Branislav.
Mnogo teško bez supruge
Brankica počiva u rodnom Kumanovu, a Branislav supruzi nije mogao ni na sahranu da ode jer mu nije na vrijeme stigao rezultat PCR testa, koji je tada bi neophodan za ulazak u Severnu Makedoniju.
– Kasnije sam išao nekoliko puta na njen grob. Mnogo je teško. A sad opet ne mogu mojoj Brankici na grob. Iako u Makedoniju mogu slobodno, za povratak u Srbiju treba mi negativan PCR test – kaže Branislav.
Pomaže baka
Tu je i mama Seta. Ima 64 godine, brine o unučiću.
– Troje sam moje djece podigla, sad je unuk četvrti. Lijepo jede, lijepo napreduje. Sve što treba činimo za njega. Uz njega nam brzo i lijepo prođe dan – priča baka Seta.
U pozadini se čuje kako je maleni Aleksandar kinuo.
– Nazdravlje – kroz smijeh će baka.
Kaže da mališan mijenja lik kako raste.
– Izmiješan je. Liči i na Gigovske i Ivanoviće. Od svih pomalo – smije se baka.
A Branislav će rano na Badnji dan za badnjak. Ko i svake godine. Al’ ove je tuga pregolema. Božić je, a Brankice nema.
– Bez Brankice je mnogo teško. Neizdrživo. Katastrofa – jedva će Branislav.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu