Korona je podstakla mnoge ljude da se okrenu zdravijem načinu života, kako bi ojačali imunitet i spasili se potencijalne zaraze. Potreba za prirodnim jačanjem imuniteta se povećala, ali pčelari nemaju dovoljno meda za kupce.
Da je potražnja velika, a prinosi mali, potvrđuje Ranko Kaurin, koji se pčelarstvom bavi 15 godina.
– Kada sumiramo rezultate za proteklu „korona godinu“, prodaja meda je bila dosta veća u odnosu na prethodne godine, ali prinosi su bili mali. Rijetko ko od pčelara u ovom trenutku ima pravi med. Možda čak niko. Ja u svom vlasništvu imam oko 200 košnica, ali ni to nije uspjelo popraviti situaciju, kao što su to donekle uspjele zalihe koje sam imao od pretprošle godine. Trenutno imam meda tek za potrebe porodice i najbližih prijatelja. Telefoni zvone, ljudi traže med; da sam imao, siguran sam da bih za tri mjeseca ove godine prodao pet tona meda – kazao je Kaurin.
Život u neizvjesnosti
Ističe da pčelari stalno žive u neizvjesnosti, te da planove i dobre prognoze može obrisati čak jedan nepozvani pljusak. Lošoj situaciji, kaže on, doprinosi više faktora, koje odbija da nazove klimatskim promjenama, nego ih radije imenuje kao loše vremenske prilike.
– Pored vremenskih neprilika, problem je i u nedovoljnom broju livada. Kada bagrem medi, veliki broj pčelara ide na tu lokaciju. Puno je pčelara, a nedovoljno paše – kazao je Kaurin.
Uspješne godine koje su iza njega, kaže on, daju mu podsticaj da nastavi da se bavi pčelarstvom, te ostavljaju nadu da će ova godina biti mnogo bolja i uspješnija u odnosu na prethodnu.
– Ova godina će, nadam se, biti dobra. Pupovi još nisu krenuli, vegetacija je odgođena. I dalje je hladnjikavo, iako je zima na izmaku – objašnjava Kaurin.
Da je pandemija virusa korona dovela pčelare u neobičnu situaciju saglasan je još jedan pčelar, čije je ime poznato redakciji.
– Mogao sam prodati tone meda, da sam imao. Telefoni su stalno zvonili, ljudi su se osvijestili, okrenuli prirodnim metodama u zaštiti od potencijalne zaraze, ali ja nisam imao dovoljno proizvoda za prodaju. Kako nisam dovoljno dugo u ovom poslu, nisam imao ni dovoljno zaliha, a ono što sam imao brzo se rasprodalo – kazao je on.
Na jednoj internet stranici, koja se bavi prodajom meda i drugih pčelinjih proizvoda, stoji kratko obavještenje, koje potvrđuje riječi prethodna dva sagovornika.
– S obzirom da je naš med potpuno prirodan, trenutno nemamo zaliha – napisano je u obavještenju.
Uvoz
Predsjednik Društva pčelara „Banjaluka“, Damir Barašin, smatra da su klimatske promjene dovele do toga da su prinosi meda iz godine u godinu sve manji, što se dodatno zakomplikovalo pojavom virusa korona, kada je potreba ljudi za pčelinjim proizvodima porasla. Zbog nedovoljnih kapaciteta domaćih pčelara okrenuli su se uvozu meda.
– Da je situacija izuzetno loša dokazuje činjenica da je BiH u toku protekle godine uvezla rekordnih 500 tona meda. Što se tiče ove godine, pčelari sada sumiraju rezultate i utiske, jer u tom svijetu važi pravilo „mart nosi škart“ – naveo je Barašin.
On kaže da su klimatske promjene zbunile pčele, koje su prošle godine zbog blage zime aktivno izlazile iz košnica. Međutim, zima je kulminirala u martu i aprilu, te dovela do neočekivanih zahlađenja, što je uticalo na prinose meda u protekloj godini.
– Veliki problem su napravile kiše u maju, biljke nisu medile, a i kada je došlo do stabilizacije vremenskih prilika nije došlo do značajnih poboljšanja prinosa – kazao je Barašin za Srpskainfo.
Troškovi
Dodatna poteškoća s kojom se pčelari susreću je, kaže on, poskupljenje goriva, jer veliki broj pčelara iz Banjaluke svoje košnice drži na livadama udaljenim i do nekoliko kilometara od grada.
– Da bi se postigli dobri rezultati u pčelarstvu potrebno je svakodnevno biti uz pčelinjak, a za ljude koji žive u gradu to predstavlja putovanja od 30 do 50 kilometara, što dodatno povećava troškove s kojima se moraju suočiti zarad uspjeha – kaže Barašin.
Naglašava da se cijene meda, i pored malih prihoda i potrebe za uvozom, nisu značajno mijenjale. Od poskupljenja bilježili su, kaže on, ona zanemariva, od „marku, dvije“.
– Cijena zavisi od vrste meda i kreće se od 15 do 20 KM. U Banjaluci i banjalučkoj regiji najtraženiji su livadski i bagremov med – otkriva Barašin.
Podsticaj
Svako loše nosi sa sobom bar malu količinu dobra, a to je, kaže Barašin, kada je pčelarstvo u pitanju, podsticaj u iznosu od skoro milion KM. Iako, kaže on, uvijek može bolje, pčelari su zadovoljni podrškom koju dobijaju od Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
– Pčelari u Banjaluci imaju podsticaj po košnici od sedam KM, a imaju i povrat sredstava na uloženu opremu. Moram da istaknem i nesebičnu pomoć koja stiže od Centra za razvoj poljoprivrede i sela – kazao je Barašin.
Ističe da im poteškoće s kojima se susreću ne ostavljaju dovoljno nade da će se situacija popraviti, te su prinuđeni da dođu do zajedničkog rješenja, koje bi spaslo prinose i obezbijedilo dovoljne količine kvalitetnog meda kupcima.
– Moraće se na drugačiji način pčelariti. Pčele više nije dovoljno držati samo na jednom mjestu, moraćemo zajedničkim snagama raditi na modernizaciji pčelarstva. Ukoliko želimo da ostvarimo dobre prinose i da obezbijedimo dovoljne količine kvalitetnog meda za svoje kupce, pčele će se morati daleko više seliti nego što je to do sada bila praksa – zaključio je Barašin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu