Društvo

Marija i Darko su stali pred kordon policije, a onda uradili nešto zbog čega su u njih dvoje svi gledali (VIDEO)

Darko Dožić i Marija Šćekić, učinili su prije nekoliko dana, u subotu, ono što malo kome polazi za rukom - da svijet stane i da su oči nekoliko stotina ljudi uprti u njih, skoro pa u sred haosa.

Marija i Darko su stali pred kordon policije, a onda uradili nešto zbog čega su u njih dvoje svi gledali (VIDEO)
FOTO: STANISLAV NEDELJA / USTUPLJENE FOTOGRAFIJE

Naime, u istom trenutku, u njih su gledali policajci, desničarski ekstremisti i učesnici Parade ponosa u Beogradu, koji nisu vjerovali šta se odvija pred njihvoim očima.

U prvi mah, niko nije mogao da shvati šta se dešava, jer, ko bi zaboga igrao tangu i to u trenutku kada je Beograd bure baruta? Ispostavilo se još jednom da igra pobjeđuje sve, te su Beograđani radoznalo i opijeno posmatrali kako Darko i Marija plešu najljepši ples na svijetu – tango.

U razgovoru za Blic, Darko Dožić, vlasnik plesne škole “Tango naturale” iz Beograda, otkrio je kako je došlo do samog plesa, te i kakve je reakcije izazvala njegova i Marijina minijatura ispred kordona policije.

– Naš ples pred kordonom policije je svako protumačio na svoj način, gledajući ga kroz svoju prizmu… Šta smo mi htjeli da poručimo? Hteli smo da ti momci ispred nas, svi ostali koji su stidljivo gledali sa strane i svi do kojih dođu vide jedan drugi svijet. Svijet na koji možda nisu navikli. Kreativnost, susret u zagrljaju, podršku, inspiraciju, istraživanje sebe i drugoga – stvarno važne stvari na koje većina gleda kao na manje važne stvari. Da osjete da ples nije nešto što neki tamo rade tek kada završe ono “ozbiljno”, ono “bitnije”- otkriva Darko na početku razgovora.

Sam ples, tango, objasnio nam je kao nešto što nam je danas, možda, više nego ikada potrebno .

– Tango čuva i predstavlja ozbiljno važne stvari koje su svima nama nasušno potrebne. I žandarmu i LGBT aktivisti i antivakseru i antiglobalisti… Svima koji su tog dana imali svoja okupljanja. I svim slučajnim prolaznicima koji su se te subote teže kretali gradom. To nije bilo zauzimanje strane u nekom sukobu. Čak ni prkos prema sistemu u klasičnom smislu. Bilo je to predstavljanje nečeg “trećeg” – transcedencija poretka u kojem žive ovaj i ovakav sistem, kao i većina odgovora i prkosa koji mu upućuju izazove. Jednostavno – Promjena igre. Promjena pravila igre – otkriva Darko.

Prema njegovim riječima, svima koji su se zadesili u tom trenutku na ulicama Beograda, nad glavom je trebao da stoji upitnik koji se odnosi na temu – kako danas živimo i šta nam je stvarno bitno u životu.

-mProvokacija? Da. Ali nježna provokacija. Poziv da svi razmisle o tome šta bi bilo kada ulice ne bi bile zagušene, bučne arterije uznemirenog grada u kojem većina juri ne znajući tačno zašto i gdje, već mjesto na kojem se živi naša čarobnost, sve ono što mi kao ljudska bića možemo biti. Provokacija poretku. Provokacija konzumerizmu koji rađa duhovno lijene ljude podložne svim vidovima manipulacije. Provokacija netrpeljivosti. Provokacija zavađenosti. Nježna provokacija. Provokacija koja ne rađa neku drugu stranu ili mržnju neke druge strane – kaže Darko.

Na pitanje da li je njihov ples isprovocirao nekoga, te i kako su reagovali okupljeni, ispričao nam je jednu anegdotu vezano za one koji su se okupili da protestuju protiv Parade ponosa.

FOTO: STANISLAV NEDELJA / USTUPLJENE FOTOGRAFIJE
FOTO: STANISLAV NEDELJA / USTUPLJENE FOTOGRAFIJE

-Na kraju je krenuo aplauz, a jedan od okupljenih je uzviknuo:”Tako je! Muškarac i žena, a ne dva muškarca!” Ja sam jednako glasno odgovorio svima:”Nije to bila naša poruka. Došli smo da pozovemo momke na novi upis!” Naravno da nismo imali očekivanje da se neko od policajaca pridruži novoj početnoj grupi. Upis je bio šala ali i simbol! Simbol nove prilike koja se iznova ponavlja – prilike da se uđe kroz vrata iza kojih ostaje stari svijet lažno važnih stvari, nerazumijevanja i razdvojenosti.- kaže nam on kroz smijeh.

Njegova i Marijina zamisao je bila da može i drugačije, odnosno, da mora drugačije i da se više ne dijelimo na ove i one.

Pročitajte još

– Htjeli smo da pokažemo mjesto na kojem se možemo sresti, a ne mjesto na kojem se treba razdvojiti. Mjesto na kojem bi se svi mogli zagrliti ako bi se više bavili onim što nas spaja i što nam je svima zajedničko, a ne isključivo svim onim u čemu se razlikujemo. Mjesto na kojem ljudi različitih svetonazora (p)ostaju “samo” ljudi. Malo li je biti samo čovjek? Pozvali smo u zagrljaj i zajedništvo, a ne na otuđenost i mržnju prema drugome i nepoznatome. Ko god bio taj drugi i ko god nam bio nepoznat – zaključio je Darko na kraju razgovora za Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu