Divno iskustvo sam imao ovdje. Veoma mi se dopada što postoji lijepa interakcija između mlađih i starijih filmskih stvaraoca, onih manje i više iksusnih i što je ovo jedan vrlo intiman festival – rekao je Met Dilon.
Blic mu je pokazao jučerašnju “Pop & Kulture” sa njim na naslovnoj strani.
– O, nee, pogrešno ste mi napisali ime – rekao je Met zaprepašćemo i krenuo da piše da se on zove Matt Dillon. Nakon što smo mu je objašnjeno da je on na srpskom Met Dilon sve je bilo u redu.
Iako ga je veliki broj obožavatelja i poštovaoca molio za fotografiju, nije se osjećao kao da ga “proganjaju”.
– Ne, zato što sam ovdje imao vrlo toplu dobrodošlicu. Kada sam stigao bilo je toliko ljudi, jesti li vidjeli to? A onda je tu i Emir kao vrhunski domaćin – kazao je Dilon.
Holivudska zvijezda koja to, zapravo, nije, već jedna savim normalna osoba, kao što je i po dolasku na Mećavnik rekao okupljenim novinarima. Harizmatičan a skroman, lijep a neupadljiv, jednostavan i opušten.
Met je tokom boravka na Kustendorfu izlazio u susret svakom fanu koji je htio sliku sa njim, sjedio je u restoranu u dijelu van zone rezervisane za VIP goste, na proslavi Srpske nove godine pomiješao se među gomilom, sa kubanskom cigarom i beretkom, slušajući muziku iz “Otpisanih” bez da ga je iko prepoznao. O tjelohraniteljima, publicistima, agentima i ličnim asistentima da ne govorimo. Met nema svoju svitu (entourage). Ima samo isto tako simpatičnu, skoro neprimjetnu djevojku koja stoički podnosi horde obožavateljki u Drvengradu.
Met je došao na Mećavnik kao jedan od gostiju festivala koji je, nakon projekcije filma “Dragstor kauboj” (1989) Gasa Van Santa, održao radionicu. Kako podsjeća, prvi film, “Delinkventi” (Over the Edge) snimio je kada je imao samo 14 godina.
– Tu sam igrao jednog sasvim zrelog momka. U mnogim filmovima klinci su klinci, moj junak nije bio takav. Da je uloga bila drugačija, ne bih je ni snimio – kazao je Met, nagovijestivši da je već tom prvom ulogom možda direktno uticao na svoju dalju karijeru.
– Pričalo se da sam bježao iz škole da bih snimio film. Igrao sam maloljetnog delinkventa pa su izgleda našli savršenog tupa za ulogu. Šalim se. Ljudi me ponekad pitaju “Zašto si postao glumac”. Svakako ne zato što imam želju da budem na sceni, da me neko gleda, nisam egzibicionista, već zato što ima neke moći u autentičnosti, u otkrivanju istine na ekranu. To je i dalje za mene najuzbudljiviji dio filma – istakao je glumac.
U dosadašnjoj karijeri snimio je šezdesetak uloga. Do dvadesete je već imao sedam filmova iza sebe. “Dragstor kauboj”, jedan od onih koji mu je potvrdio mjesto na mapi glumačkih zvijezda, ove godine slavi 30 godina.
– Iako je film star tri decenije i dalje se drži dobro, što je odlična stvar. Sa filmovima se nikad ne zna. Ja sam i danas ponosan na njega i iskustvo koje sam stekao dok sam ga snimao. Bio sam srećan kada mi je Emir rekao da je izabrao baš taj naslov kao ilustraciju moje karijere – izjavio je Dilon.
Film prati Boba Hjuza (Dilon), vođu klana narkomana koji svoju zavisnost hrane pljačkajući apoteke širom Amerike. Nakon što član grupe doživi tragediju, Bob odlučuje da postane čist, ali to se ispostavlja mnogo težim nego što je očekivao. Reakcije tokom snimanja kao i poslije premijere nisu bile samo pozitivne. Mnogi su optuživali film da na romantičan način prikazuje narkomane.
– Film je mnoge iritirao. Neki su nas pitali kako možemo da napravimo tako nešto. U to vrijeme Nensi Regan je vodila kampanju “Samo reci ne” (Just Say No) protiv droga. Mislim da je film bio u neku ruku revolucinonaran jer je prvi prikazivao korišćenje droge kroz euforičan način. Mislim da je bilo važno da pokažemo cijelu priču zašto ljudi uzimaju drogu. Narkomani na filmovima su često u agoniji i patnji. To je, očigledno, posljednica uzimanja droga, ali postoji i druga strana. Nekoliko ljudi mi je poslije toga prišlo i prigovorilo, “Baš ti hvala, sestra mi je završila na rehabilitaciji zbog tebe”. “To nije moj problem”, odgovorio sam. Nije naš film bio glorifikacija drogiranja, ti ljudi nisu ni bili tipični narkomani, mislim da su jednako bili zavisni od adrenalina zbog krađe kao i od droga – objasnio je Met.
Posljednja uloga, serijskog ubice Džeka u filmu “Kuća koju je Džek izgradio” (2018) Larsa fon Trira izazvala je burne reakcije. Metu je jasno zbog čega.
– Da, da, sve sam vas preplašio (smijeh). Iskreno, to nije bila tema koja me je zanimala ali se Fon Triru divim kao reditelju i pomislio sam da je ovo prilika da napravim nešto dobro. Volim izazovne zadatke a kod Fon Trira toga ima na pretek. Ima nečeg pardoksalnog u svemu što radi. Imam utisak da pravila kod njega ne važe. Pravi filmove o Americi ali nikad nije bio u SAD, kaže da se boji letenja ali mi je rekao i da je jednom letio helikopterom, ne znam šta da mislim… ali, volio sam da radim sa njim. Kada smo imali neke nesporazume o liku i počeli da pričamo o tome telefonom, on bi mi rekao, “Znaš šta je stvarno važno? Kad budemo to snimali da sve prekinemo i pričamo o tome”. Svaki drugi reditelj bi rekao, “dobro je da sada pričamo o ovome, da nemamo problem kada stignemo na set”, ali Fon Trir je drugačiji. Takođe, nismo imali nijednu probu, to mi se desilo prvi put u životu. On je insistirao na tome “jer nikada više nećeš imati taj prvi dubl”. Ali, to me je držalo u trenutku, prisutnim, pa nisam imao vremena da razmišljam o svojim idejama, šta da radim, kako da radim, kako da se spremim… Pitao me je, “Hajde probaj da mi vjeruješ” i, znate šta, vjerovao sam mu jer on umije sa glumcima. Obraća pažnju na to što radite i pravi dobre izbore a uputstva su mu jednostavna: 10 procenata više, 170 procenata više, u stvari, meni nikada nije rekao “više”, uvijek je govorio “manje”, što takođe cijenim, tu vrstu redukcije u izvedbi i tačno sam znao šta hoće. Odlično sam ga razumio iako nisam baš najbolji u matematici – napomenuo je Dilon.
On i dalje insistira na tome da mu je drago što je, na kraju, snimio film, ali mu je jasno zašto izaziva burne reakcije. Često sam ga pitao, “Lars, jesi li siguran za ovo?” a on kaže, “Vidi, uvijek možeš da svališ krivicu na mene”. “Da znaš da hoću, nemoj ništa da brineš” – našalio se Met.
Kako saznaje Blic, film “Kuća koju je Džek sagradio” biće na programu FEST-a.
Pošto je rekao da ne možete igrati nijedan lik ako ga osuđujete, već da morate da uronite u njega do kraja, glumicu Stanu Katić koja je, kako je priznala, imala “milion pitanja”, zanimalo je koliko je Metu bilo teško da igra Džeka i kako je prevazišao te prepreke poput neosuđivanja.
– Zamislite osobu rođenu bez ruku. Džek je rođen bez osjećaja za empatiju. Najteže mi je bilo da radim sa divnom glumicom Rajli Kiou, to je najgnusniji dio filma. To je posljednja stvar što bih ja, kao osoba, uradio, ali kako je Džek rođeni psihopata. Bilo je trenutaka kada sam osjetio da se kod nje dešava nešto stvarno, prava emocija, ali tada morate da ugasite to u sebi i ostanete u liku. Bilo je zaista izazovno, ali snaga nas glumaca je u vjerovatnosti (eng. versimilitude) što bismo mogli da prevedemo i kao nešto što liči na istinu. Mi stvaramo nešto što izgleda kao istinito, ali kod ljudi izaziva istinske emocije. Kada gledate “Rokija” preplavljeni ste emocija jer je Roki pobijedio. I dok su junaci glumci koji samo igraju svoje uloge, vaše emocije su prave. To je najmoćnija stvar koju mi kao glumci posjedujemo – istakao je Dilon.
Kada je riječ o Fon Triru, nadovezao se, ono što kod njega cijeni kao filmskog stvaraoca a što nije uvijek lako ni odigrati, jeste da, ako ima nasilja, on želi da bude stvarno, da ga osjetite.
– Nasilje je vrlo uznemirujuća stvar ali prečesto gledamo filmove gdje ima nasilja a da to ne utiče mnogo na gledaoce. Lars je htio da te scene budu stvarne koliko mogu, ni manje ni više. Filmovi su ili jedno ili drugo. Ili ne vidite ništa, kao što je Hičkok radio, ili idu do kraja, kao što radi Tarantino. Horor filmovi ili serije o zombijima, koji su toliko apsurdno nasilni, izazivaju neku vrstu ravnodušnosti i distanciranosti kod publike, što je potpuno besmisleno – ocijenio je Dilon.
Kada su ga pitali koja je najveća greška koju reditelj može da napravi u radu s glumcima, rekao je da je to nerazumijevanje glumačkog postupka.
– Mislim da neki reditelji, naročito mladi, misle da je to što mi radimo nekakva alhemija, da ne mogu da pričaju sa nama na setu jer smo mi u nekakvom “procesu”. To je potpuno pogrešno. Mi glumci volimo da čujemo napomene i smjernice od reditelja jer kad to postoji osjećamo se sigurno. Lars fon Trir nam, doduše, nije davao nikakva uputstva ali to je bilo okej jer je on vrlo pažljivo to vodio. Takođe, mislim da je važno da zaboravite na ideju savršenstva. Neuspjeh je važan dio procesa. Kako ćeš znati ako ne rizikuješ? Neuspjeh nas uči i nije to kraj svijeta. Uvijek imaš još jedan dubl. Lijepo je imati osjećaj slobode – poručio je Met.
Srpska mlada glumica Mina Sovtić željela je da zna kako jedan glumac, koji još uči, da prevaziđe svoje nesigurnosti.
– Predložio bih ti da vjeruješ sebi i prihvatiš sve te stvari, uključujući i nesigurnosti. Prihvati ih, neka budu dio onoga što radiš. Ja sam tek skoro shvatio da je nekad najbolja stvar koju odglumiš onaj trenutak kada izgubiš koncentraciju. Ako zaboraviš tekst ili ono što treba da uradiš, možda je baš to taj trenutak i ne bi trebalo da ga propustiš. Ne sudi sebi, živi sa tim. Ne možeš poništiti ono što je već urađeno. Ponekad je važno da kažeš, dođavola s tim. Moraš imati volju da rizikuješ, da probaš, pa taman i pala. Ovde bih dodao i da treba uveijk na snimanje da dolazite pripremljeni i budete profesionalni, ali dopustite i slobodi da se desi – posavjetovao je Dilon.
Met Dilon je nakon proslave Srpske Nove godine prisustvovao koncertu Jovana Pavlovića i Marka Markovića.
A šta kažete na onu muziku sinoć ovdje? Bend Marka Markovića? Nevjerovatno! Čarobno! Predivan duvački orkestar, kakva preciznost i Markovo skat pjevanje… zapanjujuće. Bio sam umoran ali nisam htio da odem. Kusturica me je više puta pitao, ako ćeš da zaspiš, vodim te nazad, ali ja sam rekao, ne ne, samo još jedna pjesma. Volim muziku sa Balkana. Vrlo je zanimljiva – rekao je Dilon.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu