Dok većina nas društvene mreže koristi za razbibrigu, Milica je upravo u svakodnevnom dopisivanju pronašla ozbiljnu temu za istraživanje. “O savremenim komunikacijama: Kako je Tviter stvorio novu lingvističku supkulturu svijet internet slenga”, naziv je njenog rada koji je proglašen najboljim iz oblasti humanističkih nauka na 14. Multidisciplinarnom naučno-stručnom skupu “Studenti u susret nauci”, održanom nedavno u Banjaluci.
Ova vrijedna djevojka student je treće godine Katedre za anglistiku na banjalučkom Filološkom fakultetu, i u svom radu upravo je proučavala kako tviter zajednica, koja ima milione korisnika, utiče na engleski jezik. A rezultati su mahom porazni po jezik, koji je u savremenoj komunikaciji izgubio na svom bogatstvu i postao monoton.
Globalni jezik se, istina, razvija, ali istovremeno i trpi više nego ikada u istoriji, jer se upotrebljava sve manje riječi, dok se kao zamjena koriste ikonice koje izražavaju emocije i mimovi.
– Pokušala sam da prikažem kako jezik interneta i tvitera oblikuje naš svakodnevni govor. Bazirala sam se na ovu društvenu mrežu upravo zbog svih onih ograničenja u broju karaktera koji može sadržavati objavljeni tekst. Što je moguće kraće iskazati misao – to je bilo bolje na Tviteru. I kasnije, kada se dozvoljen broj karaktera povećao sa 140 na 280, i dalje je prosječna dužina objave ostala u okviru tog prvobitnog broja, što je najbolji dokaz da se ukorijenila ta tendencija čovjeka da skraćuje jezik i često pribjegava i novim kovanicama. Razni vidovi i tipovi neologizama su tako česta pojava na Tviteru – pojašnjava Milica za Srpskainfo.
Ona je studiozno proučavala brojne profile i mimove, za koje se pokazalo da su možda i najčešći oblik komunikacije na ovoj društvenoj mreži, te razne autore i materijale kako bi obuhvatila što šire polje djelovanja.
– Bavila sam se jezikom – strukturom rečenice koja mi je bila izuzetno interesantna i prikazala koliko su te rečenice, klauze i sintagme, veoma jednostavne, suvoparne i jednolične. Nastojala sam da imam što širi korpus kako bih mogla sa što većom sigurnošću iznijeti određene stavove u pogledu jezika i njegovog bogatstva, odnosno, u ovom slučaju, te monotonosti koja je prisutna – govori ova dvadesetjednogodišnja djevojka.
Da su se njen pristup i ideja naučnog rada pokazali odličnim dokaz je i pobjedničko mjesto na posljednjem StES-u.
Kao svi mladi ljudi, i Milica rado koristi društvene mreže, ali zanimljivo je ipak da ne preferira mnogo Tviter, koji je izabrala da bude centar njenog proučavanja.
– Ne oglašavam se mnogo na Tviteru, više čitam i iščitavam. Čini mi se da je upravo to i bilo ljudima interesantno kada sam rekla da nisam korisnik te društvene mreže, a zapravo sam napisala naučni rad koji se bavi jezikom tvitera. Moj primarni motiv da pišem rad bio je taj da već polako uplovim u naučno-istraživačke vode. Ovo je, čini mi se, tek prva stepenica na tom putu i nešto iz čega sam izvukla prve lekcije u ovom svijetu. Svakako da mi je ovo tek sami početak, a sigurna sam da će biti još mnogo radova iz ove oblasti – uvjerena je ova studentkinja.
Veliku podršku Milica je imala i od svoje mentorke, prof. dr Tatjane Marjanović, koja joj je bila ruka vodilja kroz pisanje rada. Životne okolnosti htjele su, nažalost, da profesorka doživi ozbiljnu povredu noge, pa su svi njihovi dogovori i saradnja tekli isključivo onlajn.
– Nismo imale nijedan susret uživo, ali to, razumije se, nije bio razlog da se odustane. Toliko sam vjerovala u ispravnost odluke u pogledu mentora da ni onoga trenutka kad sam saznala za poteškoće koje nas očekuju nisam htjela potražiti drugog. Ovaj rad je, čini mi se, prvenstveno nastao iz naše ogromne ljubavi prema lingvistici, iz snažnog elana i želje da stvaramo i bavimo se naukom bez obzira na sve izazove i prepreke – govori ova studentkinja iz Drvara za Srpskainfo.
Ovu svestranu djevojku, u kraju znaju kao iskrenog humanistu, sportistu, aktivistu, đaka generacije, pa za njih Miličini uspjesi i na fakultetu nisu nikakvo iznenađenje. Ipak, uvijek im se iznova raduju, ponosni na svoju Drvarčanku. Njoj, s druge strane, nedostaje rodni grad i češći odlasci kući, ali Banjaluka uspijeva da popuni prazninu u srcu.
– Čini mi se da svi mi Drvarčani imamo posebnu povezanost s rodnim krajem, ali moram reći da me je i Banjaluka divno prihvatila, a i ja sam nju. Zaista sam se lijepo snašla, zadovoljna sam, pa ako na kraju i ne uspijem da odem na “Kembridž”, o čemu sanjam odmalena, neću se pokajati ni ako ovde nastavim svoje školovanje – zaključila je Milica Polić, za koju ćemo sigurno čuti i ubuduće.
Pravilna upotreba jezika
Milica kroz svakodnevnu komunikaciju, a sada i kroz svoj rad, pokušava da podigne svijest o pravilnoj upotrebi jezika.
– Činjenica je da svi mi manje-više, makar u privatnoj režiji, koristimo skraćenice i neologizme, ali neophodno je da se napravi jasna granica gdje je njihova upotreba dozvoljena. Mislim da mi lingvisti još uvijek možemo da razgraničimo, ali se bojim da šire mase polako gube tu sposobnost, jer su mnogo više izloženi svim novim pojavama u jeziku, objeručke ih prihvataju i koriste svakodnevno. Postoji i pozitivan uticaj Tvitera i jezika tvitera; to su upravo neologizmi, nove riječi koje su obogatile i riječnik engleskog, ali isto tako, čovek treba biti svjestan i jasno razgraničiti u kojoj komunikaciji ih može koristiti – naglašava ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu