To u intervjuu za Srpskainfo kaže Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica Srpske.
Kako komentarišete rad Suda BiH nakon presude za monstruozno ubistvo dječaka Slobodana Stojanovića?
Sud je nastavio raniju praksu. Mi smo kao i u ranijem periodu bili naivni i vjerovali tom sudu. U Tužilaštvu ima jedna određena grupa časnih i poštenih tužilaca koji rade kako treba, međutim u ovom sudu nije tako. Na slučaju Elfete Veseli se najbolje oslikala dosadašnja praksa i stanje u Sudu BiH. Vesesli je dobila 10 godina zatvora, a Sakib Halilović koji je bio optužen po komandnoj odgovornosti je oslobođen. To znači da se kada su u pitanju srpske žrtve nastavlja praksa da se donose presude isključivo za individualno odgovornost i ne dozvoljava se da neko bude osuđen za komandnu odgovornost. Pa čak i u situacijama gdje imamo jasno dokazano da postoji komandna odgovornost oni to ignorišu.
Veseli je osuđena na 10 godina. Da li je to dovoljna kazna?
Kada vidimo da je Elfeti Veseli osuđena, a Halilović oslobođen za komadnu odgovornost, jasan je cilj Suda BiH da se ovaj događaj svede na jedan obični incident. Kao da je neko samoinicijativno nešto uradio, bez ikakve odgovornosti njenih nadležnih i bez obzira što nisu ništa preduzeli da to spriječe. Za jedne ovako brutalno i svirepo ubistvo izrečena je kazna od samo deset godina zatvora, što je apsurdno. Po sadašnjem zakonu, minimalna kazna za ubistvo djeteta je upravo 10 godina. Kada je u pitanju očekivanje od drugostpene presude, tu više nema nade i suludo je da se nečemu nadamo.
Da li se ovaj slučaj može povezati za zločinima koje je počinio Naser Orić?
Naravno da postoji povezanost sa Naserom Orićem. Sud BiH ima cilj da pokaže da su jedine žrtve na tom području bili Bošnjaci, da niko drugi nema pravo biti žrtva na području srednjeg Podrinja. Bez obzira što je, prema zvaničnim podacima, ubijeno 1.670 Srba, od toga preko 50 djece i 180 žena. Ali, ti se podaci zanemaruju i niko nije procesuiran za to.
U toku je suđenju Atifu Dudakoviću i Sakibu Mahmuljinu. Tu postoje brojni dokazi o njihovim zločinama. Da li je ovde realno očekivati osuđujuće presude?
Nije realno više ništa očekivati kad je u pitanju Sud BiH. Kod njih je ono što je realno postalo nerealno, a ono što je nenormalno postalo je normalno kada je u pitanju odmjeravanje kazni i oslobađanje njihovih visokopozicioniranih osoba. Iako znamo da postoje neoborivi dokazi, a posebno kada je u pitanju Dudaković, ne možemo više očekivati od Suda BiH da će biti izrečena kazna koju zaslužuju.
Mnogi iz FBiH na nož su dočekali odluku o formiranju komisija za utvrđivanje istine o dešavanjima u Srebrenici i Sarajevu. Zbog čega to negodovanje?
Komisije imaju rok od godinu dana da sačine konačni izvještaj i one su potpuno nezavisne, a mi smo im podrška. Tu nema nikakvih pritisaka; riječ je o ljudima koji su priznati u svijetu, a ovdje su došli da rade svoj posao. Članovi komisije ne bi dozvolili da neko vrši na njih pritisak. Nama treba da ta komisija dođe do nekih rezultata, pa kakvi god oni bili. Mi te rezultate moramo prihvatiti, pa i ako ne budu nama odgovarali. Isto tako, i Bošnjaci moraju da prihvati sve do čega dođe ta komisija. Upravo iz tog razloga je došla ta bura iz Federacije; strah ih je da će se doći do drugačijih rezultata od onih koje oni predstavljaju. Njima je cilj da se Republika Srpska proglasi genocidnom tvorevinom i za to im je fokus Srebrenica. Neka se oni bune, a komisija će nastaviti rad.
Nakon što se objave izvještaji, šta su sljedeći koraci?
Oni će biti usvojeni na Vladi RS, pa u Narodnoj Skupštini RS. Tada ćemo donijeti procjene gdje bi izvještaji trebali da idu. Trebalo bi da se pošalju svim ambasadama u BiH, a s druge strane ti članovi komisije su dužni da brane rezultate do kojih su došli. Oni će svoj izvještaj prezentovati i na naučnim konferencijama na kojima će biti pozvani. Bitno je da izađemo iz okvira naših granica i da on bude prepoznati na svjetskom nivou.
Lukajić osuđen zbog izbora
Kada su u pitanju opuženi Srbi, nedavno smo imali presudu Danetu Lukajiću, koji je u Hrvatskoj osuđen na šest godina zatvora. Kako to komentarišete, budući da su brojni logoraši tvrdili da on nije počinio nikakav zločin?
Mi smo kao institucija učestvovali u odbrani Lukajića i pomagali smo kada su u pitanju materijalni dokazi. Došli smo do brojnih svjedoka koji su potvrdili da Dane Lukajić nema nikakve veze sa tom politički montiranom optužnicom. Upravo je on preduzimao mjere protiv lica koji su postupala suprotno zakonu. Kao komadant je procesuirao takve osobe i sklanjao sa tog dijela Manjače. Mnogi su potvrdili da on nema veze s tim događajima. Izabrani su i advokati iz Hrvatske, jer smo se nadali da bi se sud mogao drugačije ponašati prema njemu, ali ni to nije bilo dovoljno. Ovdje je politika umiješala svoje prste. Ove godine su izbori u Hrvatskoj i sud nije smio osloboditi Lukajića, jer bi to izazvalo proteste njihovih branitelja. Hrvatsko pravosuđe, umjesto da procesuira svoje državljane koje su počinili brojne zločine nad Srbima, ignoriše te slučajeve i bave se našim državljanima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu