Iako je Vlada kao poslodavac bila dužna da sa reprezentativnim sindikatima u posljednjem kvartalu 2023. godine pregovara o visini cijene rada, Mitrović podsjeća da se to nije desilo.
-Rastom najniže plate u Republici, plate radnika u javnom sektoru sa srednjom stručnom spremom, a naročito u oblasti zdravstva i socijalne zaštite, pravosuđa i jedinicama lokalne samouprave su u visini ili su jako blizu iznosa najniže plate, što će zasigurno dovesti do pada produktivnosti rada tih radnika i odlaska kvalifikovanih radnika iz zemlje. Priča da će se radnici iz javnog sektora zaposliti u privatnom za neznatnu razliku u plati na ovim prostorima je iluzorna. Kvalifikovani radnici će sigurno napustiti ove prostore u potrazi za bolje uređenim tržištem rada i uslovima rada – kaže Mitrović, govoreći o najnižoj plati u RS koja od 1. januara iznosi 900 KM i o njenom uticaju na javni sektor.
Kako kaže Mitrović, i dalje ostaje otvoreno pitanje najnižih primanja za sve radnike, a koje se odnose na pitanje ostvarivanja prava na topli obrok i regres koji je u pojedinim djelatnostima uračunat u iznos osnovne plate radnika.
-Egzistencijalni minimim je jednak za sve radnike i tu treba doći do ujednačavanja odnosno do priznavanja svim radnicima ovih prava, jer će se uskoro na pragu siromaštva naći radnici u svim sektorima, javnim i privatnim – tvrdi Mitrović u intervjuu za Srpskainfo.
Šta nam je to donijela odluka o najnižoj platu u Republici Srpskoj za 2024. godini i da li je iznos od 900 KM realan i opravdan?
Proteklih mjeseci je vladao takmičarski duh u vidu licitiranja koji je to primjeren iznos najniže plate u RS i FBiH i ko će definisati veći iznos najniže plate koja će se primjenjivati u 2024. U svakom slučaju, ono što je primjetno jeste da veliki broj naših građana ne zna na koji način se uopšte uređuje sistem plata u Republici niti šta je zapravo najniža plata u jednoj zemlji.
Ne bih ovom prilikom komentarisao visinu iznosa najniže plate u RS ili u zemljama EU, ali je potrebno razjasniti uticaj najniže plate na ostale plate radnika. Primjeren iznos plate svakog radnog mjesta predstavlja iznos plate koji radniku omogućava sredstva potrebna za dostojanstven životni standard njega i njegove porodice i sastavni je dio prava na dostojanstven rad. Pravo na poštenu platu od koje radnik može dostojanstveno živjeti je iznos plate koji je iznad praga siromaštva, pa sami procjenite šta je to poštena i primjerena plata.
Na koji način će iznos najniže plate u Republici uticati na plate radnika sa srednjim, višim ili visokim obrazovanjem, složenosti poslova, stepenu odgovornosti?
Najprije, institut najniže plate je u funkciji zaštite socijalne sigurnosti radnika i predstavlja izraz vrijednosti za najjednostavniji rad sa najmanjim stepenom kvalifikacija i kompetencija za to radno mjesto. To nije osnovna plata radnog mjesta za koje se zahtjeva srednja, viša ili visoka stručna sprema ili poslova višeg nivoa složenosti i odgovornosti u procesu rada.
Tako je u teoriji, ali kako je u praksi?
Nažalost, realnost je drugačija, pa imamo situaciju da na odgovornim pozicijama kod poslodavca radnici imaju definisanu osnovnu platu u visini najniže plate kao i nekvalifikovani radnik. Zakonom o radu jasno je definisano da radnik ostvaruje pravo na bruto platu, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, a da se ovim aktima utvrđuje osnovna plata, uvećanje osnovne plate i druga primanja po osnovu rada.
Sistem plata kod poslodavca mora biti zasnovan na klasifikaciji radnih mjesta sa javno utvrđenim elementima. Pravičnost u određivanju osnovne plate podrazumijeva da visina plate određenog radnog mjesta treba da odgovara vrsti posla, stepenu složenosti posla, odgovornosti radnog mjesta, samostalnosti u radu, kompetencijama potrebnim za dato radno mjesto, kvalifikacijom za to radno mjesto i sl. Mora postojati gradacija radnih mjesta kod poslodavca, a samim tim i gradacija plata za rad na tim radnim mjestima. U protivnom dolazi do povrede ustavnog i zakonskog principa da za isti rad ili rad iste vrijednosti mora biti jednaka plata.
Kakav bi trebalo biti omjer plate, počev od radnih mjesta za koje se ne traže kvalifikacije, do poslova sa srednjom stručnom spremom, višom, visokom? Da li ima neka formula ili neki uporedivi parametri?
Teško je govoriti o preciznim parametrima, više o načelima, jer je kod nas prihvaćen koncept utvrđivanje osnovne plate putem koeficijenta složenosti poslova i cijene rada. Koeficijenti složenosti poslova utvrđuju se za grupe poslova u zavisnosti od zahtjevanog stepena stručne spreme, potrebnog nivoa znanja i osposobljenosti (iskustva), kompleksnosti procesa rada u rješavanju problema, nadležnosti radnog mjesta i njegovom uticaju na druge poslovne procese. Ipak, odnos između plate niskokvalifikovanih radnih mjesta i poslova za koje se zahtjeva srednja stručna sprema ne bi smio biti ispod 1:2, a omjer najniže i plate visoke stručne spreme bi morao biti minimalno 1:3.
Na ove iznose osnovne plate dodaju se ostvarena uvećanja plate (po osnovu radnog staža, otežanih uslova rada, složenosti poslova, prekovremenog rada, dežurstva, pripravnost i slično) kao i naknade troškova toplog obroka, prevoza, regresa i ostale naknade. Ove naknade nisu niti mogu biti sadržane u iznosu najniže plate u Republici.
Ko je odgovoran za ovakvo stanje oko sistema plata, država, poslodavci, sindikat, radnici?
Usudio bih se reći, svi pomalo. Kod nas već godinama postoje ozbiljni problemi u sistemu socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja. Pokrivenost kolektivnim ugovorima je na izuzetno niskom nivou, a sva bitna pitanja se rješavaju administrativnim djelovanjem organa vlasti, što nije dobro, ali je u trenutnim odnosima socijalnih partnera postalo nužno.
U zemljama u kojima postoji stabilan socijalni dijalog i gdje se plate definišu kolektivnim ugovorima, uključujući i određivanje najnižih plata, prisutne su i daleko veće prosječne plate i veliki obuhvat kolektivnog pregovaranja. Ovaj problem je prepoznat u zemljama članicama EU. U tom kontekstu, Direktivom Evropskog parlamenta i Savjeta o primjerenim najnižim platama u EU od 2022. godine, propisana je obaveze za države članice u kojoj je obuhvat kolektivnog pregovaranja manji od 80 odsto, da izrade akcioni plan za promovisanje kolektivnog pregovaranja kako bi se povećala ova stopa. Borba protiv siromaštva i borba za dostojanstven rad je briga svih nas i krajnje je vrijeme da se unese ozbiljnost i odgovornost u sferi pregovaranja ali i administrativnog djelovanja. Niko nije izuzet niti smije biti izuzet od odgovornosti za trenutno stanje.
Očekujete li povećanje i ostalih plata s obzirom na značajan rast najniže plate?
Mislim da će morati doći do promjena u sistemu plata kod poslodavaca, jer su postojeći iznosi plata neodrživi i u granicama su praga siromaštva. Isplatama razlike od najniže do stvarnog iznosa plate se mora stati u kraj, jer siva zona će urušiti privredu i dovesti do kraha postojećeg sistema socijalne sigurnosti. Do rasta plata mora doći u privrednom i vanprivrednom sektoru. Ukoliko do toga ne dođe, suočit ćemo se sa ozbiljnim padom produktivnosti i iseljavanjem radno sposobnog stanovništva sa ovih prostora. Prošlo je vrijeme jeftine radne snage i moramo se ozbiljno pozabaviti ovim pitanjima, jer je vrijeme naš najveći neprijatelj.
Unija poslodavaca i Privredna komora RS traže povlačenje odluke o najnižoj plati jer će, prema njihovim, navodima doći do gubitka radnih mjesta?
Izostanak razgovora, usaglašavanja i dogovora dovelo je do jednostranih odluka Vlade čije ćemo efekte svi osjetiti, uključujući i predstavnike poslovne zajednice. Vrijeme će pokazati, ko je „profitirao“, a ko „izgubio“ ovom odlukom, ali teško da će doći do povlačenja odluke. I prije ove odluke, u Republici Srpskoj je oko 68.000 radnika imalo platu do 800 KM što ne odražava poštene uslove rada i plata, bez obzira na oblast poslovanja.
Zabrinjavajući je udio radnika koji ostvaruju platu nešto višu od najniže plate, iako najniža plata treba da prati i da se određuje uzimajući u obzir troškove života, opšti nivo i stopu rasta plata, kretanje produktivnosti, postizanje visokog nivoa zaposlenosti i slično. Visok udio najniže plate u odnosu na prosječnu ili medijanu plate može dovesti do rasta neformalne ekonomije, poreske evazije i smanjenja produktivnosti. Politika plata ne smije biti politizovana, nego se mora zasnivati na produktivnosti i vrednovanju rada i uz ozbiljan i iskren socijalni dijalog.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu