Sudbine

"Mislila sam da će me muž ubiti, a onda je u stan provalila policija" Jeziva priča sa srećnim krajem (FOTO)

Maja (42) iz jednog malog mjesta u Republici Srpskoj godinama je bila žrtva porodičnog nasilja. Sve do jedne noći, kada se pokazalo da izlaza iz paklenog kruga nasilja ima, ako se svi, od komšija do institucija, potrude da pomognu žrtvi.

"Mislila sam da će me muž ubiti, a onda je u stan provalila policija" Jeziva priča sa srećnim krajem (FOTO)
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Majinu životnu priču sa čitaocima Srpskainfo podijelile su aktivistkinje Udruženja građana “Budućnost” iz Modriče. Maju su upoznale u martu 2019. godine, kada je ona, sva isprebijana, smještena u Sigurnu kuću za žene i decu, žrtve nasilja u porodici.

žena pokazuje bedž s natpisom "Stop nasilju nad ženama"
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Danas ova žena živi mirno, sa svoje dvije kćerke, u svojoj kući, od svog rada. A prije samo tri godine živjela je u paklu.

Godinama je bila na udaru psihičkog i ekonomskog nasilja u porodici, ali nije smjela da ostavi muža nasilnika, jer nije znala šta od njega može da očekuje. Tješilo ju je i to što “nikada nije digao ruku na nju”, ali jedne noći se i to desilo.

– Te noći došao je kasno kući i bio je jako agresivan. Trudila sam se da mu sve udovoljim, samo da ne viče jer će se djeca uplašiti. Tražio je večeru. Sve sam mu donijela za sto dok je on pio alkohol. Stalno je punio čašu i znala sam da se to neće dobro završiti – ispričala je Maja.

Nasilje nad ženama
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

U jednom trenutku pijani muž je ustao i rekao Maji da mu je poslužila hladnu večeru. Zbog tog “grijeha” je počeo da je tuče. Nemilosrdno, krvnički.

-Vrištala sam, plakala, molila da me pusti. Dok sam ležala na podu perifernim vidom sam ugledala moje djevojčice kako su se zagrlile i plaču. Molila sam Boga samo da njih ne dira. Osjećala sam se bespomoćno. Mislila sam da će me ubiti – kroz suze je ispričala Maja, kada je stigla u Sigurnu kuću.

Pošto su živjeli u stanu, sve je to čula komšinica koja je odmah pretpostavila šta se dešava i pozvala policiju.

– Nisam imala snage da se borim sa njim. Skupila sam se dok me on udarao bez milosti. Zatim se čulo zvono na vratima. U tom trenutku je nastao muk. Ja sam bila skoro bez svijesti, ali sam čula da on galami na djecu jer je mislio da su one nekoga zvale. Plakale su, a on ih je ušutkavao i rekao da će i njih istući ako ne ušute. Nije htio da otvori vrata. Tada je neko iz sve snage udario i provalio u stan. Bila je to policija – priča Maja.

Sigurna kuća u Modriči
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Iste noći policija je Maju sa djecom smjestila u Sigurnu kuću, a njen muž je priveden na saslušanje.

Tim Sigurne kuće je Maji pružio psihološku i pravnu podršku. Pošto je bila nezaposlena, bez ikakvih primanja, nakon oporavka je uključena u program ekonomskog osnaživanja, gdje je prošla obuku za proizvodnju jagoda.

Roditelji su joj ostavili u nasljedstvo malu porodičnu kuću sa zemljištem, pa je nakon izlaska iz Sigurne kuće otišla sa djecom tamo da živi. Maja je bila jedna od dobitnica granta za ekonomsko osamostaljivanje žena žrtava nasilja. Donirane sadnice jagoda je odmah zasadila na svom malom imanju.

Pročitajte još

Prošle godine je imala je prvi rod jagode, koji je zadruga „Eko Budućnost“ otkupila i plasirala na tržište. Vrijedna Maja je uzgojila 500 kilograma jagoda i sve je prodala preko zadruge.

– Prezadovoljna sam. Slobodno mogu da kažem da su me žene iz UG “Budućnost” izvukle iz pakla. U Sigurnoj kući su svi jako ljubazni i stručni, sve što mi je trebalo oni su mi pomogli, a čak su mi omogućili i da mogu sama da privređujem nakon izlaska iz Sigurne kuće, a to mi je najbitnije – priča Maja.

Za razliku od mnogih drugih žena žrtava porodičnog nasilja, Maja je imala kuda otići, jer su joj roditelji ostavili kuću. Ipak, godinama se nije usudila da napusti nasilnika, jer ga se plašila.

– I onda kada bih našla snage da to uradim, ostajala sam, jer nisam imala posla i znala sam da ne mogu sama da živim sa djecom, jer nemam od čega da platim ni račune, ni hranu. Grozan je osjećaj kada od nekoga zavisite. Ja bih i gladovala, samo da imam mir, ali nisam to mogla djeci da uradim – priča Maja.

Sada, kaže, imaju mir, a imaju i dovoljno za skroman, ali srećan život.

– Najbitnije je da možemo platiti struju i vodu i kupiti odjeću, a hranu uglavnom same proizvedemo. Samo da budemo živi i zdravi, ja ću pomalo da širim proizvodnju i da, uz jagode, preko zadruge prodajem još neke proizvode – ispričala je Maja.

Maja već više od godinu dana mirno živi sa djecom u svojoj kući iz djetinjstva, a njen muž je uključen u psihosocijalni tretman, koji se provodi u Muškom centru za rad sa učiniocima nasilja, koji djeluje u sklopu Udruženja građana „Budućnost“.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu