Iako mu je, kako je napisao u anonimnoj objavi na Reditu, odlazak u inostranstvo donio brojne profesionalne i finansijske benefite, razlike u mentalitetu, svakodnevni izazovi i osjećaj otuđenosti naveli su ga da preispita odluku o ostanku.
“Da li sam lud što želim da se vratim iz Njemačke”
Ja (34) živim u Nemačkoj već skoro 7 godina, radim u struci i solidno zarađujem. Isti posao sam radio i u BiH, ali sam želIo da vidim kako stvari funkcionišu ‘napolju’, pa sam se prilično lako odlučio na korak da odem.
Prve dvIJe godine su bile ‘med i mlIJeko’, međutim, što više vrIJeme prolazi, sve više primJećujem da mi prIJe svega ne odgovara okruženje, mentalitet ljudi i ta težnja ka zapadnim trendovima.
Druga stvar, mi stalno kritikujemo naš zdravstveni sistem, ali ono u šta sam se ja lično uvJerio i što su mi potvrdili mnogi moji bliži prijatelji ovdJe, jeste da Nijemci stvarno nemaju pojma. Njihov glavni lijek za sve je brufen. Jedino pozitivno ovdje je to što se skoro ništa ne plaća kada su pregledi u pitanju, a lijekovi su gotovo svi na listi, pa ih za 5 evra možeš dobiti već sutradan, ako ne i istog dana. Ali, recimo, za jedan termin kod zubara koji sam tražio u avgustu, dobio sam termin za april 2025. godine – i to kod zubarke koja živi dvije kuće od mene – napisao je on pa dodao:
“O ljudskosti da ne govorim”
– O ljudskosti da ne govorim. Jednostavno, ljudi ne žele da se miješaju – objašnjavajući primjer svoje koleginice, koja je prošle zime pala nasred ulice a da niko od prolaznika nije zastao da joj pomogne niti da je pita šta joj se dogodilo.
– Uglavnom, iz ovih nekoliko primjera (koji su napisani vrlo blago i kratko) i još nebrojeno mnogo drugih koje sam lično doživio ili su mi ljudi pričali, postao sam veoma ogorčen na cjelokupnu situaciju ovdje kada je u pitanju ljudskost. S druge strane, sve moguće je poskupjelo (struju sam plaćao mjesečno 70 evra, sada plaćam 230 evra itd.).
Posljednjih godinu dana aktivno razmišljam o povratku, otvaranju sopstvenog biznisa i radu na daljinu za klijente. Ali me plaši da ću napraviti grešku, dok s druge strane mislim da bih makar bio svoj na svom – priznao je on na kraju.
“Ista situacija je i kod mene u Austriji”
U komentarima mnogi koji su van Balkana su otkrili da su i sami razmišljali o povratku, dok su drugi ipak bili jasni s tim zašto su se odselili.
– Sve mi je poznato, ista situacija je i kod mene, samo što sam u Austriji. Radim kao softver tester, solidno zarađujem i supruga i ja zaista lijepo živimo, ali nam ljudi i okolina takođe ne odgovaraju – potpuni nedostatak empatije. Razmišljali smo o povratku, ali znam da bih u BiH morao da zarađujem barem oko 5.000 maraka da bih mogao da živim i putujem kao sada, a iskreno mislim da tako nešto ne bih uspio da nađem. Ovdje me, jednostavno rečeno, drže evri, lakoća života i dostupnost svega što mogu da zamislim. Što se zdravstva tiče, ovdje su barem 20 godina ispred Bosne. Idemo svaka 2-3 mjeseca kući i ostanem(o) desetak dana. Svaki put mi postane kristalno jasno zašto sam se odselio. Pošto pitaš šta bih ja uradio na tvom mjestu – ja bih, druže, ostao – glasio je jedan od komentara ispod videa, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu