Zbog mjera predostrožnosti povodom pandemije virusa korona, promociju knjige nije mogao održati kako je planirao, ali dok uslovi ne postanu povoljniji, svoje pjesme dijeli na društvenim mrežama.
Jedan dio pjesama napisao je u formi monologa, stalnom i upornom postavljanju pitanja o smislu življenja, te je sentimentalni ton glavna odlika svih pjesama u zbirci.
– Knjiga je podijeljena je na dva tematska ciklusa Nebo plave boje i Ja sam list na vjetru, gdje se jasno mogu vidjeti previranja u unutrašnjosti moje duše, sve ono što me uvijek tjera na preispitivanje, na zaključke i nikad riješene stvari do kraja – kaže ovaj mladi pjesnik.
Knjigu je posvetio svima onima koji još uvijek vjeruju u ljubav i sve ispravne vrijednosti u društvu.
– Bez takvih ljudi se ne može uopšte zamisliti ovaj život. Kakvi bismo bili kao ljudi ako ne bi posjedovali te pozitivne osobine? Ništa ne bi imalo smisla, naše postojanje bi se svelo da budemo poput kamenja koje nema nikakve emocije u sebi, već služi kao predmet sa kojim se može raditi šta hoće. Zbog toga treba da se dobro zamislimo gdje smo to sebe doveli kao društvo i o čemu mislimo, jer mi se čini da je sve postalo važnije od razmišljanja o solidarnosti, međusobne pomoći i toleranciji, najvaznijim faktorima našega opstanka – rekao je on.
Prve pjesme napisao je u ranom djetinjstvu, ali kako kaže, tada nije ozbiljno tome pristupio, te nije razmišljao o bavljenju poezijom.
– Kako sam odrastao izdešavale su se mnoge stvari. Nemiri, sitni incidenti i sve što je bilo dio perioda psihičke i fizičke evolucije moje ličnosti. U tom period imao sam zdravstenih problema, a nakon operacije i u vrijeme postoperativnog toka, moja se svijest, posmatranje stvarnosti, odnos prema ljudima i samom sebi, promijenila. Od tog trenutka sam ponovo počeo da pišem poeziju i ona nije izgubila svoj intenzitet. Nastajale su pjesma za pjesmom i skupilo se dovoljno za prvu zbirku – objasnio je Marić.
Kako kaže, inspiraciju pronalazi u svojim ličnim iskustvima i svim usponima i padovima.
– Nepresušan izvor inspiracije je i posmatranje stvarnosti u kojoj se nalazimo, društvo koje gubi osjećaj za iskrene vrijednosti i osobine. Imam osjećaj da ćemo doživjeti moralnu, emotivnu i svaku drugu propast ako ih ne budemo cijenili. Danas je sve bitnije od kulture, umjetnosti i lijepe riječi, a ne sme se ni ljubav zaboraviti u tom nizu. Primjetno je gubljenje identiteta, tradicije i kulture – rekao je on.
S obzirom da je u poeziji pronašao način da se izrazi, uvijek ga raduje pomisao da neko čita njegove pjesme.
– Sreća citaoca je jednim dijelom i moja, jer sam u pisanje poezije unio cijelog sebe, sve ono što osjećam i oduvijek želim da kažem svima, a nisam znao kako ili možda nisam htio – kaže ovaj mladi pesnik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu