Kultura

NOVA ZBIRKA POEZIJE UGLJEŠE KESIĆA "Noć kad su palili knjige" je krik nad učmalosti društva

Druga po redu zbirka poezije autora Uglješe Kesića, "Noć kada su palili knjige", izašla je ovog mjeseca u Banjaluci.

NOVA ZBIRKA POEZIJE UGLJEŠE KESIĆA "Noć kad su palili knjige" je krik nad učmalosti društva
FOTO: VELIBOR TRIPIĆ

Kako kaže, Zbirka je onaj najbolji dio njega i taj dio daje čitaocima na sud i ocjenu.

– Nakon moje prve zbirke “Zažmiri” posvetio sam se aktivnom radu na ovoj zbirci i kad su se stvari poklopile onda sam je dao u štampu. Dugo je rasla u meni i čekao sam da u potpunosti sazrije da bi je predstavio čitaocima, a inspiracija za mene je bila moja buduća supruga Tamara, moja Banjaluka i onaj zapostavljeni segment istorije kako našeg grada tako i društva uopšte – rekao je Kesić.

U svojoj zbirci poezije knjige je podijelio na glave i svaka glava sadrži tematske pjesme o istoriji, Banjaluci, ljubavne pjesme, te dječije pjesme.

– Sama razlika je svakako vidljiva jer svaka glava nosi svoje tematske pjesme. Moje nekakvo subjektivno mišljenje je da će ova zbirka biti bliska čitaocima jer se u njoj nađe za svakog po nešto. Posebno bih želio istaći da sam sa posebnom pažnjom u ovoj zbirci pisao istorijske pjesme kako bih istoriju približio mlađoj generaciji, jer svakako najbitnije je da oni ne zaborave našu prošlost – objasnio je on.

Kako kaže, sam naziv zbirke “Noć kad su palili knjige” predstavlja jedan njegov krik nad učmalosti društva i kulture uopšte.

– Moram da kažem da za mene je najveći kulturocid zapaliti knjigu. Kako neko može da uradi to? Zar oni koji su palili knjige u Nemačkoj  10. maja 1933. godine nisu shvatali sa koliko su ljubavi te knjige pisane, koliko je pažnje autor dao tim knjigama. Šta mislite kako je bilo velikom Erihu Kestneru, jednom od najboljih dječijih pisaca, gledati kako gore njegove, a bio je prisutan tu. Kako naziv tako i sama knjiga, predstavljaju jedan moj lament nad kulturom u sadašnjosti – naglašava.

Ono što vidi kao posebnu tragediju današnjeg društva je to što se knjige bacaju i ne uviđa se njihova važnost.

– Jako me boli to što je pisana riječ degradirana i obezvrijeđena. Knjige se bacaju i kao što sam u samom nazivu rekao i pale. Ljudi slabo čitaju. Djeca ne pišu lektire i ne čitaju. Postali smo robovi medija. Gubi se kultura, skrnavljuje se jezik, zaboravljaju se pisci i pjesnici. Stvaraju se neki novi idoli, a pravi su zapostavljeni. Kada ste vidjeli ili čuli da se neko od srca nasmijjao čitajući neku dobru knjigu? Naravno, postoje i oni koji čitaju ali oni su nažalost izloženi podsmijehu društva – rekao je Kesić.

Za njega, djeca su najveće blago, te smatra da treba da se svi potrude da im u školi usade ljubav prema pisanoj riječi, jer oni će biti svakako u neko dogledno vrijeme naša slika koju ćemo slati u svijet.

– Ja kao nezaposleni profesor istorije, kada imam priliku da radim, pokušavam da svoje đake kroz pisanu riječ uputim u razne istorijske događaje, kroz adekvatne pisce ili pjesnike koji su obijležili period date nastavne cjeline. Naravno njima je bliže uspostaviti kontakt sa Andrićem, Šantićem, Kočićem kada im jednostavno objasnim ciljeve njihove borbe – dodao je on.

Nada se promociji na proljeće

Ova pošast koja je zadesila cijeli svijet i koja nažalost nije mimoišla ni nas, svakako je uticala na izdavanje i promociju moje knjige. Preokupacija je sada zdravlje, a same knjige trenutno mogu i da čekaju. Nažalost, promociju ću morati da pomjerim za neke sretnije i ljepše dane kada ćemo svi moći da uživamo u pisanoj riječi. Nadamo se svi da ćemo u proljeće negdje da napravimo promociju i da tako promovišemo i moju knjigu i boginju Vesnu.

Prihvati notifikacije