Svijet

MNOGI GA KRIVE ZA DRAMU NA TAJLANDU Detalji iz života trenera „Divljih veprova“ koji je dječake uveo u pećinu

Glavni trener tajlandskog fudbalskog tima proveo to jutro 23. juna, pripremajući svog mladog asistenta za važan zadatak: da sam vodi računa o dječacima. Noparat Kantavong, 37-godišnji trener fudbalskog tima Mu Pa (Divlji veprovi), imao je zakazan sastanak tog jutra. Ekapol Čantavong, njegov asistent, trebalo je da mlađe dječake odvede do fudbalskog igrališta koje se nalazi na planini.

MNOGI GA KRIVE ZA DRAMU NA TAJLANDU Detalji iz života trenera „Divljih veprova“ koji je dječake uveo u pećinu
FOTO: PROFIMEDIA
Foto: Tanjug/AP
Foto: Tanjug/AP

Pobrini se da voziš svoj bicikl iza njih dok putujete, tako da možeš da ih imaš na oku – napisao mu je u poruci na Fejsbuku.

– Pazi se – dodao je.

U satima koji su usljedili dogodio se niz dramatičnih događaja: potraga za dječacima koji su pronađeni živi u pećini poslije devet dana okuženi vodom, a zatim i napori za spasavanje, piše Vašington post, prenosi Blic.rs.

Napori za izvlačenje dječaka uključuju ekipu od hiljade ronilaca, inženjera, vojnog osoblja i volontera iz celog svijeta, uključujući Ilona Maska, milionera koji je izgradio podmornice za spas dječaka.

Mnogi krive trenera govoreći da je trebalo da zna za rizik da uđe u pećinu pred sezonu monsuna, i kažu, trebalo je da zna bolje. Ali za mnoge na Tajlandu, Ekapola, koji je prije tri godine napustio svoj život u monaštvu, i pridružio se “Divljim veprovima” kao pomoćni trener je božanska sila poslala da zaštiti dječake dok prolaze kroz ovu teškoću.

Prema zvaničnim informacijama, on je među najslabijima u grupi zato što je momcima dao svu hranu. Takođe je učio dječake kako da meditiraju i kako da čuvaju što više energije dok ih ne pronađu.

– Da nije išao s njima, šta bi se desilo sa mojim djetetom? – rekla je majka jednog od dječaka u pećini.

Ekapol je siroče koji je izgubio roditelje sa 10 godina, kažu prijatelji. Nakon toga je htio da bude monah ali je ostavio manastir da brine o svojoj bolesnoj baki. Dječaci su ga podsjećali na njega samog, jer su mnogi rasli u siromaštvu ili su pripadnici etničke manjine bez državljanstva, koje su uobičajene u ovoj pograničnoj oblasti između Mjanmara i Tajlanda.

– Voli dječake više od sebe – rekao je Džoj Kampai, njegov dugogodišnji prijatelj.

– On ne pije, ne puši. Brinuo se za sebe i učio je djecu da rade isto.

Pomagao je Noparatu, glavnom treneru, da osmisli sistem u kome bi strast koju dječaci imaju prema fudbalu iskoristio da ih motiviše da se istaknu u akademskom smislu. Ako su dobili dobre ocjene u školi, oni bi bili nagrađeni fudbalskom opremom. Njih dvojica su želljeli da dokažu dječacima da mogu postati nešto više – čak i profesionalni sportisti.

Vozio je dečake na trening i sa treninga kad roditelji nisu mogli i preuzimao je odgovornost za njih kao da su njegova porodica.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu