To što je direktni izvršilac dijete, koje je u trenutku izvršenja tog gnusnog zločina imalo 13 godina, ne znači da nema nekih pomagača, podstrekača, nekih drugih koji bi mogli da odgovaraju za ubistvo. Čak, mi se nosimo mišlju od samog početka da je moguće u pitanju teroristički akt, jer je definitivno izazvan strah velikih razmjera – rekla je Dobričanin za Tanjug.
Obrazlažući tu sumnju, ona je rekla da, poslije te tragedije, ne možete sresti roditelja čija dijete ide u školu, a da ne osjeća strah.
– Djeca su sad poludjela za nekoliko lajkova na nekom profilu na internetu, djeca su u stanju svašta da urade. Škola je od najsigurnije zone postala u jednom trenutku mesto straha i mjesto koje izaziva veliku nesigurnost – konstatovala je Dobričanin.
Dodala je da je izazvan strah velikih razmjera, a onima kojima se ne slažu sa njom po pitanju terorizma i kažu pa ne postoji politička pozadina, postavila je pitanje ”kako znaju, pošto to još nije ispitano”.
– To što nije u ovom trenutku dokazano, još uvijek sve to ne znači da ne postoji i ne znači da naše službe bezbijednosti to ne istražuju. Tužilaštvo još vodi nekoliko tih postupaka jer želi sve da istraži u tom kontekstu – rekla je Dobričanin.
Komentarišući to što je provajder SBB odbio da dostavi IP adrese porodice dječaka ubice bez zahtjeva suda, Dobričanin je rekla da misli da taj slučaj prevazilazi sve i da je prosto nevjerovatno da postoji bilo ko ko tužilaštvu neće da pomogne.
– Ono što mogu da kažem, to je da mislim da kad u takvom nekom slučaju tužilac zahteva podatke od bilo koga, svako je dužan da tužiocu dostavi podatke. O zakonitosti postupka u toj fazi vodi računa tužilac. U svakom slučaju, o zakonitosti svakog pojedinačnog dokaza vodi računa sud na kraju – poručila je Dobričanin.
Ona je dodala da su te IP adrese potrebne da bi se uputili dopisi do profila na Instagramu, Fejsbuku ili TikToku i da bi se onda dalje radilo.
– To je jednostavno pomoćni alat za dalji rad. Međutim, ukoliko oni to neće da dostave, to govori nešto drugo. Oni su rekli da će dostaviti ukoliko dobiju zahtjev suda. Svakako to neće spriječiti tužilaštvo da radi dalje. Možda ni tim IP adresama ne bismo dobili ništa. Posebno kada uzmemo u obzir činjenicu da pola Beograda ima jednu istu IP adresu – rekla je Dobričanin.
“Dosta se učinilo za šest mjeseci”
Što se tiče samog sudskog postupka u slučaju Ribnikar, Dobričanin smatra da se učinilo dosta za šest mjeseci.
– Mislim da smo dali dosta doprinosa, kao i drugi punomoćnici oštećenih. Moram da naglasim da svi oštećeni imaju po jednog, pa i po više punomoćnika i da smo mi svi u tužbi u principu jedinstveni. Bili smo mišljenja svi da je u trenutku podizanja optužnice bilo dovoljno dokaza da se pređe na sledeći stepen sumnje, dakle da se završi istraga i podigne optužnica, što je zasad i potvrđeno odlukom Višeg suda u Beogradu – navela je Dobričanin.
Ona je objasnila da nakon što prime odluku Višeg suda o potvrđivanju optužnice, okrivljeni i njegovi branioci imaju pravo da pišu žalbu u roku od tri dana Apelacionom sudu u Beogradu, koji može da uvaži žalbu ili žalbe i predmet vrati na ponovni postupak ili da jednostavno žalbe odbije.
– Onda bismo očekivali termin zakazivanja suđenja i onda bismo išli u sudnicu. Postupak je u fazi optuženja – navela je Dobričanin.
Ona je podsjetila da su podignute optužnice protiv oca i majke dječaka ubice kao i dva radnika streljane.
– Za oca je postupak zbog krivičnog djela teško djelo protiv opšte sigurnosti. Za majku je krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i nošenje oružja. Za radnike streljane je davanje lažnog iskaza, tako da u ovom trenutku niko nije optužen za ubistvo. A ubistvo se neminovno i nesporno desilo jer imamo toliko mrtve djece i mrtvog njihovog radnika obezbjeđenja Dragana – rekla je Dobričanin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu