Ono što čini jedan grad jesu, naravno, ljudi. Međutim, mi koji živimo ovdje konstantno upadamo u zamke svakodnevice i/ili neprestanog kritikovanja svega u gradu. Zaboravili smo kako da se ophodimo jedni prema drugima, realno nam fali malo više strpljenja i opšte kulture. Neka uđe u zapisnik da su riječi poput “hvala”, “molim”, “izvinite”, “dobar dan” i “doviđenja” i dalje u modi. Svakodnevno jurcajući od tačke A do tačke B usput detektujemo nervozne vozače ili pak bahate bicikliste koji često prebrzo jurcaju po trotoaru. Vozači su nervozni jer im se tu i tamo ispriječi poneka rupa na putu, bicikliste donekle pravdam time da im ipak nedostaje više biciklističkih staza u gradu. Primjetno je da sve veći broj građana kao kućne ljubimce (koji su im ujedno i najodaniji prijatelji) imaju pse. Shodno tome bilo bi logično da postoji više parkova za pse gdje bi nesmetano mogli provoditi vrijeme na otvorenom prostoru. Za svaku pohvalu je svakako porast kafića koji su “pet friendly”.
Ono što je aktuelno i pozitivno je da su se zaista mnoge promjene desile u gradu grad se konstantno razvija i nadograđuje. Organizovane su brojne kulturno-sportske manifestacije koje su izmamile ljude na ulice a pozitivna energija je tih dana bila gotovo opipljiva.
Ljeto je najljepše godišnje doba a ja priželjkujem više uređenih izletišta kao i uređenije staze uz Vrbas gdje bismo provodili duge tople dane jer život je, ne zaboravimo, ipak lijep, a radost čine male stvari. Tako se i ja radujem mirisu lipe i svakom sačuvanom drvetu, radujem se fontani, točenom sladoledu i ispijanju kafe sa dragim ljudima u nekom od mnogobrojnih kafića u ovom našem jedinstvenom gradu na Vrbasu. Takođe, priželjkujem više osmijeha na licima koje srećem dok šetam poznatim ulicama mog grada. I mnogo ljubavi za sve nas. Jer, ljubav je ipak jača od svega.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu