Grad je samo neki grad, a Banjaluka je dom i osjećaj, porodica, prijatelji, ljubav i toplina. Zato se, kada sve to saberem, ona uvijek na svim mojim stranicama piše najljepšim i najvećim slovima. Samo joj se prepustiš i uživaš, u šetnjama, dobroj hrani, noćnom životu, zelenilu, kulturnim sadržajima i ljepoti svega što te okružuje.
Ne biram da kritikujem, ni ljude, ni načine, ni greške, jer ima nas različitih, i ljudi i načina i grešaka. Biram da ističem, bodrim i podržavam napredak i one lijepe stvari kojih je u ovom gradu svakako više nego onih drugih, manje lijepih. Ne znam da li je to samo do načina i ugla gledanja, ali ću nastaviti da se držim ovog svog. Raduje me kada čujem da mladi ljudi žele da uhvate ritam Banjaluke i nastave svoj ples baš tu. Ne garantujem da je moguća savršena simfonija, ali može da uspije.
Volim ovaj grad i ljude, čak i onda kada mi zasmeta gužva u saobraćaju, bezuspješna potraga za parking mjestom ili poneki nedostatak srdačnosti. To je prolazno. A Banjaluka je mnogo više od prolaznog. Meni je veliki šešir, pod kojim su svi vjetrovi koji su mogli da je odnesu, sve nečujne suze odrastanja, dragi ljudi koje uvijek nosiš blizu srca, sve osvojene hrabrosti i naučene lekcije, sve godine za pamćenje i neke minute za zaborav. I tako, raznježila me kao i uvijek, a moram da završavam, u svakom slučaju, jasno vam je, grad života.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu