Banjaluka se mijenja, a s njom i njeni stanovnici. Ne smetaju mi izbušeni trotoari, neosvijetljene ulice, prazni izlozi, Kastel bez muzičkih i filmskih festivala, jer činjenica je da su mnoge infrastrukturne stvari uređene u zadnjih par godina. Primjećujem mnogo zgrada; one su nam potrebne, svi žele da žive u Banjaluci.
Banjaluka je jedno veliko gradilište. Zgrada uz zgradu, prozor uz prozor. Kontejner uz kontejner, prepun smeća koji ispada. Premalo parkinga, loši i nikakvi prilazi zgradama, neosvijetljeni trotoari, i dalje nedovoljno prostora za igru najmlađih.
Mnogi su otišli iz Banjaluke, i „rođeni Banjalučani“ i ovi kako ih građani vole nazvati „nerođeni“. Ostale su nam generacije koje pune klubove sa cajkama, djevojčice od 16 godina koje hodaju polugole neosvijetljenim ulicama i mladići koji zabavu traže u paljenju spomenika.
Spomenik palim Krajišnicima na Banj brdu u Banjaluci je gorio. Na trenutke je izgledalo kao neka instalacija savremene umjetnosti. Ima sve elemente, objavljeno je i na Instagramu. Kultura je zapaljena. Ko je kriv?
Toplo preporučujem da pogledate izložbu Mladena Miljanovića “Aperta fenestra (Prozor u svijet)”. Nećete mnogo vidjeti, to jest vidjećete sve što treba da vidite.
Pohvala onima koji nisu odustali, poput tima u Kulturnom centru Banski dvor i tima Evropske prestonice kulture 2024 Banjaluka. Biće to velika borba. Generacije odraslih u strahu i želji da pale kulturu versus Tim koji spaja nespojivo, jer suprotnosti se privlače.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu