Banjaluka je i naš prelijepi zeleni Vrbas, Banjaluka je dajak, Banski dvor, Muzej savremene umjetnosti. Banjaluka je i Hotel “Bosna” i Hotel “Palas”; svi smo tu bar jednom popili kafu. Postoji li Banjalučanin koji nije kupio nešto u robnoj kući “Boska” i da nije išao u sobu 16 da “vadi” neki dokument.
Svi smo se nalazili kod krivog sata pa šetali Gospodskom do Pozorišta. Banjaluka je i ćevap kod Muje i sladoled kod teta Slavice. A cijela ljepota Banjaluke je što u pet minuta laganog hoda vidiš Hram Hrista Spasitelja i džamiju Ferhadiju.
Banjaluka je poznata po zelenilu. Danas to ne vidim. Mojoj voljenoj Banjaluci nedostaje zelenila, parkova, drveća. Osim parka “Mladen Stojanović” i Banj brda, Banjaluka je osakaćena od zelenila i svoje ljepote kroz vijekove. Iskreno, jako sam tužna što je tako. Moramo poraditi na tom da ovo što je ostalo sačuvamo i da bude više zelenila.
Banjaluka je najljepša zimi kad snijeg prekrije grad, najljepša je u proljeće kad sve cvjeta i miriše. Banjaluka je najljepša na ljeto kad je zelenilo u svojoj punoj snazi. Najljepša je i u jesen kad lišće opada i grad bude okićen u prelijepoj žuto-zlatnoj boji. Možemo i moramo da sačuvamo zelenilo u gradu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu