Posebno mi je drago da svake godine imamo i sve veći broj kulturnih i zabavnih sadržaja, tokom cijele godine. Sigurno da smo grad u kome ne može da vam bude dosadno. Grad smo koji se mijenja i gradi, ali sigurno da je potrebno još vremena i rada da bi grad dobio pravo lice.
Svako naselje ima neku svoju priču, ali i nedostatke. Pošto živim na periferiji na Paprikovcu, smeta mi što djeca tog naselja i naselja Vidik nemaju svoju školu, makar prva četiri razreda. Tako da sva djeca iz oba naselja idu u centar u školu. Takve tehničke stvari sigurno otežavaju funkcionisanje porodici. Voljela bih kad bi bili školski autobusi, kao u inostranstvu.
Loše su nam skoro sve ceste po gradu. Znam da nije lak posao, ali većina ih je propalo i ko zna iz kog perioda. Ponekad baš zbog lošeg puta imamo gužve u saobraćaju iako nismo preveliki grad. Previše automobila. S aspekta nekog ko se bavi umetnošću, nedostaje nam operska kuća, kao i balet. Muzika i pozorišta su nam u procvatu.
Kada je u pitanju čistoća grada, možemo sigurno da se pohvalimo da smo jedan od najčistijih gradova u BIH, ali sigurno da i tu bude ozbiljnih propusta, kako na ulicama, naseljima tako nažalost i u rijekama. Posebno bih pohvalila rekreativne zone u gradu kojih je sve više. Istovremeno nam nedostaju ozbiljne biciklističke staze, neke ulice su preuske i ne znam kako grad može riješiti takve probleme. To se onako spontano zapitam kada prođemo nekim ulicama koje su u samom centru grada, preplavljene automobilima parkiranim i na trotoarima.
Svjedoci smo velikih migracija stanovništva i ono što bih voljela kao neko ko voli ovaj grad jeste da ljudi sve manje odlaze i da budu zadovoljni.
Pošto sam po prirodi optimista, vjerujem da ćemo kroz par godina zaista imati pravu prestonicu kulture. Vidjećemo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu