Banjaluku volim zato što je dovoljno velika za sve koji požele da ostanu. Zato što su dobrodošli svi koji prolaze, ili samo na kratko svrate. Da probaju ćevap, prodišu na Šehitlucima, i puste sve loše misli niz Vrbas. Volim Banjaluku zato što ima dobre ljude, dobru dušu. Gdje god da odem, ocjenjujem grad po tom nečemu, toj duši. Banjaluka je ima, ne samo dok hodate šetalištima, nego i drugim skrivenim sokacima, oni koji tek čekaju da budu otkriveni. Banjaluka je za voljeti.
Kad nekog volite, onda prihvatate i mane. Ima ih i najveći grad u Republici Srpskoj. Banjaluci trebaju radna mjesta, bolje ulice, više staza za bicikla i više pažnje očuvanju zelenila. Potrebno je i više svjetlosti noću. Potrebno je i nastaviti raditi na građevinama, starim banjalučkim ljepoticama. Malo više kulturnog sadržaja.
Banjaluka je moja kuća, kutak sigurnosti, zagrljaj najdražih. Jednom sam joj i pjesmu napisala. Počinje ovako: “Neka mi oproste svi gradovi svijeta što si mi najljepša. Ja te srcem gledam, ne očima.”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu