Društvo

"Moja borba počinje sa 33 godine" Olivera je prvo IZGUBILA MAJKU, a onda su počeli da se nižu VELIKI PROBLEMI

Olivera Jovanović, djevojka čija je bolest počela tiho i neprimjetno i čeka šansu za novi život.

"Moja borba počinje sa 33 godine" Olivera je prvo IZGUBILA MAJKU, a onda su počeli da se nižu VELIKI PROBLEMI
FOTO: TELEGRAF.RS TV/YOUTUBE/SCREENSHOT

Naime, kako je naglasila Olivera to je bio običan mjesec u njenom životu. Prvo joj je preminula majka, a onda su počeli da se nižu i drugi problemi.

– Danas čekam na transplantaciju bubrega – ispričala je u emisiji “Zdravo sa Ivanom”, Olivera Jovanović.

Danas si jedno, sutra si nešto drugo, nastavlja ona i pojašnjava kako je morala da sakuplja kockice kako bi ih posložila i nastavila dalje.

Poslije mamine smrti ja sam ostala da živim i da brinem o maminoj mami, mojoj baki, koja za nekih par mjeseci puni 90 godina. Dakle, moja borba počinje sa 33 godine, neka strašna količina umora, malaksalosti, nagli gubitak velikog broja kilograma, određene srčane smetnje, odnosno visok krvni pritisak i sve je to nekako pripisivalo o tom nekom emotivnom šoku i stresu. Naravno, i u takvoj situaciji izmijeniš preko noći način života i bitisanja i obaveza – priča Olivera.

Uskoro će godinu dana od kako redovno ide na dijalize, kaže da je osjetljiv period bio iza nje.

Na dijalizi sam od juna prošle godinem, tokom svih ovih godina pratio se razvoj i progresija bolesti i ja sam sklona da vjerujem, da sam prilično sebi pomogla koliko je god moguće. Sa jedne strane, je bilo vrlo udarno na samom početku. Daleko da podrške nije bilo. Bilo je i danas je ima, ali prvi put u životu sam se susrela sa tim momentom da kada se razboliš i to kažeš, prvo te tapkaju po ramenu i kažu, ajde, nije to tako strašno. I nekako se ljudi, ne svi naravno, neki od kojih to najmanje očekuješ, povuku – ispričala je ona.

Transplantacija će promijeniti sve

Kroz Udruženje Zajedno za novi život, Olivera se bori sa se promijeni svijest ljudi kada je donatorstvo u pitanju. Na listi za transplantaciju bubrega je od 10. oktobra prošle godine, za sada to nije dug period, ali može da se oduži ukoliko ne bude bilo donora.

Pročitajte još

Kod nekog običnijeg tipa ljudi iz nekih manjih sredina, koji su i dalje u okvirima vjerovanja manje sredine, što religijskih, što nekog kolektivnog naslijeđa. I ne daju svoje, čak i onda kad tog nekog više nema, teško im je da prihvate činjenicu da taj neko, ako mu ljekarski tim uz njihovu dozvolu članu porodice uzme jedan, drugi bubreg, jetru, srce i tako dalje, te organe da nekom mladom biću, djetetu, neko nastavi da živi, a tog njegovog nema, pa nema. Upravo tako. Ne mogu ljudi tu barijeru odvajanja organa od tijela. I dalje to smatraju skrnavljenjem. I prosto ne dozvoljavaju takve stvari. Vjeruju i dalje u neke ružne priče koje datiraju iz nekih poslijeratnih vremena, da se tu svašta nešto događa, da se tu raznorazne neke malverzacije, ali od toga nema prosto ništa – rekla je Olivera za Telegraf.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu