Zbog netipičnog poremećaja rada hipofize i dijabetese insipidus, Marin dnevno mora da popije i po 30 litara vode. U suprotnom. njegovo telo bi dehidriralo, a komplikacije koje bi usijledile mogle bi da dovedu i do smrti. Lijek za ovaj poremećaj ne postoji.
Živ se čovjek na sve navikne
Marin je zaposlen u porodičnoj firmi, a njegov posao je obrada metala. Prekomjeran unos vode mu ne predstavlja prepreku, ali bez nje ne smije ostati.
– Tako mi je od rođenje, nije mi teško jer sam se navikao, znači samo kad sam žedan napijem se vode, to je nekih minut-dva, izmokrim koliko je potrebno i nastavim svoj posao – kaže Marin.
Iako mu nije opterećenje da vodi računa o dovoljnom unosu tečnosti u organizam, kaže da nikako ne bi smio dopustiti da dehidrira.
– Jedini teret je na bubrezima koji moraju da obrade tu količinu vide. Moram živjeti i boriti se – kaže Marin.
Za ovog 27godišnjeg mladića mnogi kažu da je fenomen koji ima samo nekoliko osoba na svijetu. Marin se bavi sportom, planinari, vozi motocikl. Gdje god ide nosi nekoliko flaša vode.
Kao beba pio litar vode
Bavljenje sportom, kaže, predstavlja njegov unutrašnji mir.
– Jednostavno to je neki moj unutarnji mir koji osjećam kad se popnem na stenu, to je jednostavno taj adrenalinski sport koji me vodi – kaže ovaj mladić koji na svaku vožnju mora nositi po 5l vode kako bi bio dovoljno hidriran.
– Nije mi to problem, jer znam koji je osjećaj kada se popnem gore i vidim to prostranstvo – kaže Marin za jutub kanal Glas Amerike.
Kao beba je pio litar vode na dan a u okruženju svi su upoznati s njegovom pričom i često mu donose vodu.
– Moj put je takav, život da sam pijem vodu, od rođenja se s tim nosim – kaže ovaj mladić i ističe da je uvijek želio da pokaže da se u životu “sve može, kad se hoće”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu