Sa Zabučja, Tatinca, Buara, Marinog brega, Sinjevca, Bioktoša, i ostalih uzivišenja najbolje se uočava koliko su gusti oblaci magle i smoga koji nad Užicem stoje kao poklopac.
Dolje sablasan prizor grada nestalog u sivilu, a gore neba koji se iz gradskog jezgra ne vidi i pred kojim se oči bukvalno obraduju.
Kao i uvijek u ovo doba godine, kada magla začepi kotlinu a u sadejstvu sa njom sliku naruži dim iz privatnih ložišta, šireći nesnosan miris čađi, Užice izgleda sablasno, naročito u jutarnjim i večernjim satima.
Sunce se jasno može uočiti samo u zenitu, ne i do tada jer ga krije gusta zavjesa kroz koju se sa gradskih ulica ne mogu vidjeti ni vrhovi najviših zgrada.
Opet, kad se Užice osmotri sa okolnih brda, krovovi višespratnica sa kojih kulja dim su neupućenom jedina naznaka da se ispod njega nalazi grad.
Cijele prošle sedmice nisam izlazio iz grada. U nedjelju sam krenuo ka Zlatiboru da se se nadišem vazduha. Na drugom – trećem kilometru od Užica sam zaustavio automobil i osvrnuo se. Iza mene je ostala odvratna slika rupčage poklopljene maglom i smogom, kao mračni Mordor iz filma “Gospodar prstenova”, a iznad mene se ukazalo nebo na koje su moje oči skoro i zaboravile – priča Užičanin Bojan Božić.
Užice je jedan od gradova sa najnezdravijim vazduhom u Srbiji, a ove zime dva puta njegov kvalitet ocijenjen kao opasan.
Najdramatičnije je bilo prije desetak dana kada je koncentracija PM 10 čestica na mjernom mjestu kod Gradske biblioteke gotovo četvorostruko premašila granice.
Rijetko koji dan prođe a da instrumenti Zavoda za javno zdravlje ne registruju prekomjernu količinu čađi koja je 6. decembra dva i po puta premašila dozvoljeni limit.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu