Banjaluka

"Na Kočićevom zboru svi galame, a niko nikog ne čuje" Evo kome je sve stara učiteljica sa Manjače očitala bukvicu (FOTO)

Ni nakon nedjelju dana, ne stišava se buka oko Kočićevog zbora. Još se prepričavaju bombastične izjave Milorada Dodika, koncert Baje Malog Knindže, žestoke borbe bikova i još žešće terevenke pod šatorima, a organizatori se hvale rekordnom posjetom.

KOČIĆEV ZBOR BORBA BIKOVA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Ipak, samo rijetki poznavaoci zboračkih prilika mogu da realno ocijene sve što se dešavalo prošlog vikenda u rodnom selu Petra Kočića.

A te prilike malo ko poznaje kao Grozda Regodić, nastavnica srpskog jezika u penziji i bivša učiteljica u Stričićima, koja je učestvovala u organizovanju prvog Kočićevom zbora 1966. godine, a potom i svih narednih godina budno pratila i bilježila sve što se na zborovima dešavalo.

Ova dugogodišnja hroničarka Kočićevog zbora, kaže da je uvijek na zboru bilo i govora, i pjesme, i veselja i bodljavine bikova, ali da nikad nije bilo toliko buke i galame, kao ove godine.

– I oni što govore i oni što pjevaju, toliko su galamili da niko nikog nije čuo – kaže Grozda Regodić.

Sjeća se da je nekad na Manjači bilo mnogo više naroda, nego danas, pa je bilo živo i u danima kada nije zbor.

KOČIĆEV ZBOR GROZDA REGODIĆ PROFESORICA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

– Evo ova škola u Stričićima je 1973. imala 900 učenika, danas ima svega dvadesetak – kaže Grozda Regodić.

Dodaje da je nekad škola, pogotovo na selu, bila središte društvenog i kulturnog života, pa se i zvanični dio Kočićevog zbora šezdesetih godina prošlog vijeka održavao u školi.

– Prvih godina je to bila stara, mala škola, nova škola je svečano otvorena 1969. godine, na 4. Kočićevom zboru. Bila je to savremeno opremljena škola, nije takve bilo ni u Banjaluci. Za neka nastavna sredstva nastavnici nisu ni znali čemu služe – priča Grozda Regodić, koja je tih godina bila učiteljica u Stričićima.

Pročitajte još

Prisjeća se i da su borbe bikova uvijek bile atrakcija, ali u vrijeme njene mladosti, one su bile zanimljivije zboračima iz grada, nego onima iz Stričića i okolnih sela, koji su na zbor dolazili pješice ili konjskim zapregama.

– Ja sam rođena i odrasla u selu Lusići, čuvala sam stoku kao i druga djeca i svaki dan smo gledali borbe bikova na livadama. Nama to nije bila neka atrakcija, ali onima što su dolazili iz Banjaluke “fićom” bogami jeste – priča u šali Grozda Regodić.

Bonus video:

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu