Velike praznike poput Božića provodi sa porodicom, roditeljima i djecom.
– Na telefonu imam Svetog arhanđela Mihaila, za kojeg nisam drugačije vezana, osim u momentima da se ikona s njegovim likom pojavljivala u nekim meni bitnim trenucima i odlukama. Imam jaku vjeru u Boga, osjećam Boga u sebi, njegove poruke i znakove anđela, koji mi se povremeno pokazuju. Ne nosim obilježja vjere na sebi, već u sebi, lijepo je ići u crkvu i na liturgije, poštovati crveno slovo, ali džaba ako ne peglaš veš na crveno slovo, a nekome misliš loše ili gajiš mržnju i zavist – kaže Dušica i dodaje:
– Idem kod roditelja za Božić, meni je slava treći dan poslije, ja volim to vrijeme provedeno s porodicom, ja sam i dalje mamina i tatina kćerka, koja voli da dođe da jede, da me goste i da se grlim i mazim s mačkom i psom. Pričamo uglavnom o nečemu što je bilo, šta bi trebalo da se popravi, uradi, to su naši uobičajeni razgovori i telefonom svaki dan, najljepše je kod mame i tate, pravila sam ja Božić za vrijeme korone, kad smo morali biti odvojeni, tad sam shvatila šta znači taj porodični momenat.
Sjećam se kad je tata donosio slavski kolač u moju osnovnu školu, pa razne priče vezano za to, fali mi vrijeme kad su moje bake bile žive, pa prepričavale to vrijeme u kom su živjele, pa priče kako je moja nana postrojavala momke u to vrijeme. Ona zakaže četiri sastanaka s momcima na Trgu republike, sakrije se i posmatra koji će najduže ostati da je čeka, od nje i dalje učim kako treba postupati s muškarcima – zaključuje Dušica za “Republiku”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu