Humanitarne prevare su česte u BiH, a Tomo Knežević iz Karitasa, Adela Čomić iz Pomozi.ba i iz “Kruha Svetog Ante” Pero Karajica pojasnili su na koji način bi se one mogle ublažiti, jer kako kažu, teško ih je u potpunosti zaustaviti. Jedan od načina koji su naveli jeste taj da novac na ulici ne treba nikome davati.
Tomo Knežević iz Karitasa kazao je da se vodeći ovu humanitarnu organizaciju u vrijeme rata u Sarajevu nije nikada moglo garantovati da li će osoba koja je dobila paket pomoći donijeti ga u svoju porodicu.
– Ili će otići na pijacu i prodati ga kako bi sebi kupio cigarete. S druge strane, mi u svom radu pokušavamo u svojoj organizaciji napraviti kriterijume da bi pomoć došla do onih kojima je najpotrebnija. Međutim, ti kriterijumi nisu savršeni i nemoguće je uvijek u tome uspjeti – naveo je Knežević.
Pero Karajica osvrćući se na te kriterije ističe da nema garancije te da je svaki slučaj pojedinačan.
– Zato je najbolje da mu čovjek pristupi onako kako je u mogućnosti. U našem radu u organizaciji Kruh Svetog Ante meni je najbitnije da ljudi koji nam dođu budu lijepo primljeni. Mi istim tim ljudima damo do znanja da ne možemo riješiti sve njihove probleme, tako da se tu može vidjeti dobra ili loša namjera, ali teško je to prepoznati. Tako sam i ja bio prevaren jer mnogi ljudi, pogotovo žene, igraju u tom slučaju na kartu bolesnog djeteta. Sjećam se, jedna žena je došla iz Konjica lijepo obučena i zatražio sam joj posljednji nalaz u kojem joj je dijete upućeno na operaciju u Tursku i ona se pravdala time da nije ništa ponijela uz sebe. Tražio sam joj bilo kakav dokument, nije imala i kasnije sam priupitao jednog profesora na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićim gdje stanujem koliko ga je prevarila i rekao je da je uzela pozamašnu svotu. Nakon toga sam naučio lekciju da barem jedan dokument dobijem kako bih mogao vjerovati da nekome treba pomoć – ispričao je sagovornik.
“Prevare se moraju provjeravati”
Adela Čomić iz humanitarne organizacije Pomozi.ba kaže da se iskustvom najviše i najbrže uči.
– Definitivno se moraju provjeravati prevare, a ono što definitivno nikome ne olakšava bavljenje humanitarnom djelatnošću jeste činjenica da nemamo propise. Nemamo jasno definisana pravila, sistem socijalne zaštite ima neka pravila koje mi iz humanitarnih organizacija smatramo krutim jer je riječ o tome da ako nemaš jedan dokument ili ne možeš dokazati određeno stanje, nisi više kategorija kojoj se može pomagati. Mi nekako nastojimo biti blaži jer nije suština na papiru. Suština je ako nam, naprimjer, dođe osoba koju je muž kao i njenu djecu istjerao iz kuće i traži našu pomoć, ali nema papira kojim to trenutno može dokazati, mi možemo instant djelovati i to je naša sloboda u odnosu na državu koja bi im tražila mnogo dokumenata – utvrdila je Čomić.
Oni su rekli i kome ne treba davati novac na ulici.
– Na ulici ne treba nikome davati novac. Prije svega jer postoji velika mogućnost da se radi o žrtvama prinudnog rada, prosječenja i mora postojati neki sistem. Mi smo najviše osjetljivi kada je riječ o djeci i starijima, ali oni su nažalost i najčešće žrtve krivičnih djela koje sam pomenula. Postoje načini da se dođe na vrata na koja možete pokucati i dobiti pomoć, pogotovo ona hitna, ali mi nažalost moramo biti istraživači, ali velika je odgovornost tuđim novcem raspolagati. Nismo savršeni, ali se trudimo koliko god možemo u okviru razumne ljudske svijesti da opravdamo osobu kojoj damo novac – naglasila je Čomić, piše N1.
– Mislim da novac ne treba davati na ulici, a s druge strane, činjenica je da su ljudi tromi i kada ispunjavaju uslove za pomoć, to ne žele uraditi jer se od njih traži mnogo papira da obezbijede – stava je Karajica.
Treba li postojati kritička svijest?
Nedavno se u javnosti pojavila informacija da je bračni par Alajmović iz Breze skupio milion KM, a 7.000 KM je bilo potrebno za liječenje supruge. Taj slučaj je izazvao brojne reakcije, bilo je onih koji su osuđivali, odobravali, ali i onih koji su prokomentarisali da su dali novac i da ga daju te da ih pretjerano ne interesuje da li će on biti zloupotrijebljen ili ne. Interesovalo nas je da li je to kritička svijest koja je poželjna u ovakvim situacijama?
– Sasvim je sigurno da nam je potrebna kritička svijest. Iz perspektive filantropije veoma je prost razlog – ako pomažemo nekome kome ne treba onda ne možemo pomoći onome kome je to potrebno. Dakle, neophodno je da preispitamo da li osobe koje traže pomoć zaista je trebaju ili su u stanju u kome im ona nije potrebna. Mislim da je u doba interneta veoma lako istražiti da li neko novac prikuplja kontinuirano godinama, a zapravo mu pomoć nije potrebna – pojasnila je Čomić iz Pomozi.ba.
“Potreban je sistem u BiH”
Knežević iz Karitasa poručuje da “pravna pamet” u BiH nije viška te da je potrebna kako bi se napravio sistem u kojem će sve biti transparentno.
– Transparentnost je mir, a onda je i savjest mirna. Mirno spavate, a s druge strane, pomažemo čovjeku u nevolji. Nemojmo zaboraviti, ova zemlja i grad puni su siromašnih ljudi – zaključio je Knežević.
Sagovornici su na kraju savjetovali svim građanima koji žele pomoći da budu i oprezni jer postoje mnogi koji žele prevariti, ali da pomoći treba onoliko koliko se može. Kažu da treba biti osjetljiv za potrebe ljudi i kada se ukaže prilika da treba pomoći.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu