Poručuje ovo Dijana Radić, studentkinja psihologije i jedna od najboljih volonterki u Srpskoj, koja više od dvije godine nesebično pomaže mladima s autizmom u Udruženju „Djeca svjetlosti“.
Članovi ovog banjalučkog udruženja istrajni su u nastojanju da djeci i odraslima s autizmom pomognu da se osamostale kroz život. Trenutno imaju 40 korisnika sa kojima vrijedno rade potrebne terapijske tretmane. Program edukacije individualno je prilagođen kako bi svako dijete optimalno razvijalo komunikativne, socijalne, saznajne i druge vještine.
Djeca s autizmom mogu postići puno toga, samo ako se radi s njima. Roditelji su u tom procesu najvažniji, jer mi za dva sata ne možemo napraviti čudo, ako im se posle toga niko u kući neće posvetiti. Najbitnije je da su roditelji svjesni da imaju dijete s poteškoćama u razvoju, žele da vježbaju s njim i dovode ga na terapijske tertmane. Ne treba sjediti skrštenih ruku. S autistima se stvarno može raditi, bitno je samo da što ranije dođu i ne prekidaju sa usavršavanjem, jer osobe sa ovim stanjem ako naprave pauzu vrlo brzo zaborave šta su naučile – priča nam Dijana svoja opažanja u dvogodišnjem radu s djecom.
Pored redovnih obaveza na fakultetu, ova djevojka se na drugoj godini studija aktivno posvetila i volontiranju, sa željom prvenstveno da pomogne djeci s poteškoćama u razvoju da hrabro koračaju kroz život.
Zahvalna je što uvijek može potražiti savjet od profesora, koji imaju puno razumijevanje za humanitarni rad zbog kojeg nekada propusti predavanja.
– Imala sam bojazan u početku kako ću, šta ću, da li ću se snaći. I moja porodica je bila skeptična, ali sada vide da sam se pronašla u tome i da me ovaj rad čini srećnom. Ovoj djeci stvarno samo treba pružiti ljubav i oni vas nauče toliko toga. Kada vidite njihov uspjeh, u nečemu što ste zajedno radili, vi i roditelji, to je zaista veliko zadovoljstvo. Najteže mi je u stvari kada ove osobe nemaju podrške od društva i zajednice, kada se sretnete s hladnim pogledima neodobravanja – govori Dijana.
Zimski raspust joj je, kaže, jako teško pao, jer se mjesec dana nije vidjela sa „svojom“ djecom i jedva je čekala da ponovo počnu zajedno raditi i družiti se.
Ova vedra Banjalučanka u udruženju je upoznala i dječaka Aleksu, kojem je danas asistent u nastavi. Ponosna je na njega i sve njegove vršnjake u razredu, koji su puni ljubavi i pažnje prema svom drugu i pravi su primjer kako društvo treba da se ophodi prema drugom i drugačijem.
Dijani je Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS lani dodijelilo republičku nagradu za najboljeg volontera godine. Kako je u cijelu priču krenula iskrena srca, ovakvom priznanju nije se nadala.
– Mene je Udruženje predložilo i već to mi je bila velika čast. Nisam očekivala nagradu, jer sam svjesna da ima veliki broj volontera u Srpskoj. Niti mogu reći da sam ja bolja od ostalih, niti neko drugi od mene; svi smo mi tu sa istom željom – da pomažemo zajednici, kakva god da je aktivnost u pitanju. Preporučila bih svakome da pokuša volontirati u nekom segmentu, da se uključi. Nema šta izgubiti, a možda će nekome pomoći. Taj osećaj hrani i našu dušu, pruža i nama zadovoljstvo da smo uradili dobar posao – ističe Dijana Radić.
Nagrada je posebno raduje jer joj je otvorila vrata da javno priča o djeci s poteškoćama u razvoju i važnosti inkluzije.
Ona napominje da je generalno podrška zajednice prema ovoj djeci i njihovim porodicama veća nego ranijih godina, ali da svi zajedno trebamo još mnogo raditi na poboljšanju situacije u društvu.
„Djeca svjetlosti“
Udruženje za pomoć osobama s autizmom “Djeca svjetlosti” je osnovano 2008. godine, s ciljem da obezbijede organizovanu podršku i zaštitu ovoj djeci i njihovim porodicama. Želja im je da sarađuju, iniciraju i pomažu rad državnih organa, službi, ustanova i organizacija na stvaranju uslova za ranu detekciju, adekvatnu dijagnozu, tretman, obrazovanje, rad, stanovanje i zapošljavanje uz podršku radi ostvarivanja što samostalnijeg života.
Autizam je, kako pojašnjavaju, razvojni poremećaj komunikacije i socijalne interakcije koji se javlja u ranom detinjstvu i traje do kraja života, češće kod muškaraca. Osobe s autizmom imaju problem u učenju, počev od ranog usvajanja osnovnih navika, pa do sticanja apstraktnih znanja i socijalnih veština. Smetnje su najviše izražene u domenu komunikacije, u razumijevanju i prihvatanju pravila i zahtjeva koje socijalne situacije postavljaju i usklađivanju sopstvenog ponašanja u tim situacijama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu