Povodom obilježavanja 4. aprila Dana policije Republike Srpske, Radić za naš portal priča da je u 22 godine policijskog staža bilo mnogo teških trenutaka, ali i dobrih, koji se pamte čitav život.
Izdvaja određene od mnogobrojnih događaja u kojim je učestvovao tokom svog radnog staža. Kaže da ne želi da bude proglašen herojem, jer je njegova dužnost – spasavanje života.
Naime, on je prošlog mjeseca sa kolegom Markom Čubrilom iz požara izvukao 65-ogodišnjaka. Uspjeli su da ga na vrijeme izvedu iz stana koji je gorio i bio u dimu. Prije četiri godine spasio je bebu iz kuće koju je zahvatio plamen. Sve ove situacije u kojima je rizikovao i sopstveni život doživljava djelom svoga posla.
– To je jednostavno moj posao. Ja ne želim da od mene prave heroja zbog toga – kaže Radić.
Prijatelji
Dodaje da je tokom posla stekao i mnoge prijatelje.
– Bila je saobraćajna nezgoda kod semafora u blizini gradskog mosta. Kada sam stigao, čovjek je ležao na sireni koja je stalno svirala. Podigao sam mu glavu, pazio da mu ne povrijedim kičmu i otvorio disajne puteve. Sve vreme sam dovikivao prisutnima da skidaju klemu s auta, kako ne bi izbio požar. Doktor mi je rekao da sam svojim pružanjem medicinske pomoći spasao život tom čovjeku – kaže Radić.
Nakon tog događaja ponovo je slučajno sreo tog čovjeka u bolnici; uspostavili su kontakt koji i danas održavaju.
– Nakon 22 godine ovog posla poznajem 90 odsto ljudi. Kada dođemo na teren, često poznajemo ljude koji su akteri događaja i bude nam lakše da rješavamo probleme. Desi se da neko nazove 122 i prijavi svađu, tipa kao „ovaj rekao ovo, onaj rekao ono“, a onda kada dođete na teren vidite da to i nije tako strašno. Ljudi sjednu, izmire se i popiju kafu – kaže Radić.
Jedinica za podršku
Navodi da je svaki vremenski period nosio svoje breme za policijske službenike.
– Poslijeratne godine bile su teške jer su ljudi iz brojnih opština izbjegli i bili raseljeni. Nakon rata su ostale ogromne količine naoružanja, djeca su bila bez roditeljskog nadzora tih pet ratnih godina, a ostala su i djeca poginulih boraca. I to su bili ogromni problemi koje smo mi rješavali. Bukvalno smo zavodili red ispočetka i uspostavljali poštovanje zakona. Smatram da smo u tome uspjeli. Prijedor je bezbjedan grad. Pojedinačni negativni slučajevi ne pokazuju realno kakav je život u našem gradu – ističe on.
Dodaje da je od 2000. bio 15 godina pripadnik Jedinice za podršku te da je obišao čitavu Republiku Srpsku i obezbjeđivao sve događaje, brojne javne ličnosti i funkcionere.
– Bio sam u grupi koja je tražila avion koji se srušio kod Mostara, kada je poginuo makedonski predsjednik Trajkovski. U Srebrenici samo jedne godine obezbjeđivali tri skupa, a na jednom od njih je prisustvovao i bivši američki predsjednik Bil Klinton. To su svi događaji koji obilježe karijeru i koji zahtjevaju izuzetnu fizičku i psihičku spremnost – kaže on.
Obezbjeđenje utakmica
Radić navodi da je jedan od najvećih izazova bio očuvati red i bezbjednost na fudbalskim utakmicama, u vrijeme kada su Rudar iz Prijedora i Borac iz Banjaluke bili u Premijer ligi BiH.
– To je bio veliki izazov za policiju. Svaka utakmica se osiguravala s maksimalnim oprezom, ljudstvom i opremom – zaključuje Radić i dodaje da poziv policajca ne bi mijenjao nijednim drugim.
Porodična tradicija
Draženko Radić kaže da se ljubav prema policijskom poslu javila od malih nogu, budući da je i njegov otac bio policajac.
– Naglašavam da nije velika razlika između policajaca iz bivše Jugoslavije i sada, jer ovlašćenja su ovlašćenja, ali u ono vrijeme nije bilo interneta i vijesti toliko. Sada je mnogo informacija, među kojima je i dezinformacija koje uzrokuju probleme. Međutim, ipak smo poštovani. Uvijek mogu uzdignute glave da prođem kroz grad – zaključuje Radić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu