Neustrašive devojke su tokom petogodišnjeg školovanja rastjerale sve predrasude i stereotipe ispred komandne table letjelica i postale prve dame vojni piloti još od 2011. godine. Pred takvim heroinama samo je nebo granica. Bilo je to jasno još na prijemnom ispitu za Vojnu akademiju.
– Iskreno, nismo znale šta nas čeka. Znali smo da je prijemni za pilota malo složeniji. Ima stvari na koje mi nismo mogle da utičemo. Recimo, koliku dioptriju dopuštaju. Od prvog dana rade se psihotestovi, zatim pregled očiju, kičme, sve redom… Pregledi su detaljni i rigorozni i traju čak pet dana, ali na kraju je bitno da je sve dobro prošlo – uglas pričaju Tijana i Lidija.
Sinhronizovane su u sekund. A iza sebe i jedna i druga imaju dvije godine letenja.
– Letjele smo na “gazeli” i “gami”. To je isti tip helikoptera samo što je “gama” naoružana verzija. Na “gami” su dosta kompleksnije vježbe jer je to borbena obuka. Zahtevnije su vježbe, mada nije lako naučiti ništa prvi put kada se suočite sa helikopterom – objašnjava Lidija, koja je rođena u Kosjeriću, gdje je i završila gimnaziju “Sveti Sava”.
Međutim, sve je lakše kada pronađete ljubav na prvi pogled ili let, piše Blic.
– Prvi let najviše pamtimo na Vojnoj akademiji. To se ne zaboravlja. Nije bilo straha nego samo ogromnog adrenalina. Svakome bih želelja da doživi taj osjećaj. Pogotovo kad se spusti niže, kada je takav zadatak. Takvi zadaci su, po meni, najljepši. To je nešto nevjerovatno i neopisivo. Male visine, velike brzine, adrenalin. Nema nerviranja u kabini – opisuje Tijana, rođena Kraljevčanka koja je rasla pored vojnog aerodroma “Lađevci”.
Baš pored te piste rodila se njena želja da postane pilot.
– Vojnu akademiju sam najviše upisala zato što mi je otac vojno lice. Veoma sam vezana za njega i još od malih nogu sam bila upućena u vojsku. Samim tim zanimalo me letenje. Još kao mala u Kraljevu imala sam priliku da idem na otvorene dane letenja. Njemu je želja bila da bude vojni pilot, ali to nije ostvario. Nikada on nije vršio neki pritisak na mene da ja dođem u vojsku. Međutim, kada sam mu rekla da želim da upišem Vojnu akademiju, bio je oduševljen. Presrećan je što sam postala pilot. Kao da on leti. Na neki način ispunila sam njegovu dječačku želju – otkriva Tijana, koja je završila Elektrotehničku školu u Kraljevu.
S druge strane, njena koleginica vezala se za vojsku preko televizije.
– Za razliku od Tijane, meni niko iz porodice nije bio pripadnik vojske. Nisam od malih nogu gajila želju prema letenju. Te 2015. godine, kada je bio otvoren konkurs, bila je aktuelna serija “Vojna akademija” i tu sam se malo zaintrigirala. Došla sam na ideju zašto da ne pokušam, da vidim da li mi se dopada, da li mogu da izdržim to sve. Kasnije, kada sam prošla prijemne ispite i vidjela da mogu, to je osjećaj koji treba doživjeti jer ga je veoma teško opisati – apostrofira Lidija.
Simpatične djevojke jedino se po ljepoti razlikuju od muških kolega. I ni po čemu drugome.
– U početku je bilo malo čudno naći se kao djevojka u svijetu koji je muški i obučavati se za poziv koji je, grubo rečeno, muški. Ne mogu da kažem da nas niko od muških kolega nije gledao drugačije. Sva sreća, bile su nas dvije. Mogle smo jedna na drugu da se oslonimo, tako da je s vremenom sve leglo na svoje. Mi smo sada veoma složna grupa, navikli smo jedni na druge tako da je odavno to sve došlo na svoje mjesto – ističu uglas dame i dodaju da se njima ponose i porodica i prijatelji.
Jedan od nastavnika na aerodromu “Batajnica” bila im je Anja Krneta, koja je u njihovoj koži i uniformi bila 2011. godine, kada je sa Anom Tadić i Sandrom Radovanović postala vojni pilot. Dok Lidija želi da nastavi Anjinim stopama i postane nastavnik letenja po mogućstvu na “Erbasovom H-145M” helikopteru, Tijana sanja borbenu eskadrilu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu