Za takvom jednom trpezom sjedjelo je tačno 499 godina života. Prvi put od kako ih je sudbina razdvojila, sastali su se braća i sestre koji su jeli iz iste posude kao djeca, i kao niko radovali se svakom danu svog života. Danas žive daleko jedni od drugih, ali u duši su i dalje kao jedno.
– Majka je nas petoro imala, i svakodnevno mljela zob, pravila pogaču i hranila sve nas. To je bila zdrava hrana zbog koje smo mi dostigli duboku starost, svako od nas u prosjeku ima 90 godina. Mogu reći da sam bogat čovjek jer imam 11 prauničadi – kazao je za RINU Miljko Radibratović (93).
Njegov brat Žarko (91), inženjer po struci odavno je napustio porodično ognjište i otišao trbuhom za kruhom, ali tuga za zavičajem uvijek je bila prisutna.
– Svaka pomisao na zavičaj, ne može se riječima opisati, u pozitivnom smislu. Ja sam radio na izgradnji puteva od sjevera do juga Srbije, ali zavičaj je uvijek bio u meni. Ne vjerujem da svaki pošten čovjek mogao da zaboravi svoj zavičaj, mjesto rođenja i porijeklo ma gdje se našao na ovozemaljskoj kugli – dodao je Žarko.
Pod jednim krovom zajedno sa njima, rasli su Milenka (89), njihov najlađi brat Stanko (86), sestra Milijana (95), prenosi Blic.
– Došao sam na ideju da sakupim sve njih, mog deda Miljka i njegove braću i sestre pošto tamo gdje su se oni rodili, a ja sam tu sticao prve mudrosti, radosti i prva poštovanja starijih ljudi i to za mene ima nedostižnu cijenu – zaključio je praunuk Aleksandar Đurić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu