Imale su samo osam i pet godina kada su u decembru 1973. ušle u spavaću sobu i zatekle svoju majku, Helen Barns, mrtvu na krevetu. U jednom trenutku bile su djeca s normalnim životom, u sljedećem su posmatrale svijet koji se ruši pred njima.
Prema policijskim zapisima iz tog perioda, njihov otac, Malkom Barns, ubio je Helen brutalnim udarcima čekićem, a zatim djevojčicama rekao da je majka samo zaspala i da moraju odmah da se spakuju. Pet dana ih je vozio do Džon o Groatsa, na krajnjem sjeveru Škotske, dok su one pokušavale da razumiju šta se događa. Tek nakon pet dana priznao je zločin. Dobio je doživotnu kaznu, ali je, uprkos težini zločina, izašao iz zatvora nakon svega devet godina.
Teresa je kasnije saznala da joj Barns zapravo nije biološki otac. Poslata je da živi sa svojim pravim ocem u Londonu, a tri mlađe sestre ostale su u Velsu i bile date na usvajanje. Time je porodica potpuno rastrgnuta. Teresa je odrasla odvojena od svih, u atmosferi nasilja i strogoće, bez prava da pominje sestre ili pita išta o njima. Dženet, koja je tada imala samo pet godina, odrastala je s osjećajem da su joj prvo majka, a zatim i sestra istrgnute iz života bez objašnjenja.
51 godinu kasnije – jedna Facebook poruka mijenja sve
Tokom decenija Teresa je hiljadu puta razmišljala da potraži sestre, ali strah od odbijanja je bio jači. U julu 2025. konačno je prelomila. Ostavila je poruku u specijalizovanoj Facebook grupi koja pomaže u pronalaženju izgubljenih članova porodice. U roku od 48 sati volonteri su joj pronašli trag. Telefoni su zazvonili, poruke su stizale, a poslije pola vijeka tišine, razgovor je konačno počeo.
Njihov prvi susret bio je, kako obje kažu, ogroman emotivni udar. Teresa je osjećala kao da je konačno pronašla dio sebe koji je godinama nedostajao. Dženet je priznala da je teško povjerovala da se to zaista dešava. Sada se čuju skoro svaki dan, posjećuju i otvaraju stare, zaključane fioke prošlosti.
Komadići istine skupljani iz novina, arhiva i sjećanja
Zbog toga što su bile toliko male kada se tragedija dogodila, sestrama gotovo ništa nije ostalo u jasnom sjećanju. Čitavu priču rekonstruisale su iz novinskih isječaka i retkih dokumenata koje su uspjele da iskopaju. Zvanični dosije njihovog slučaja zapečaćen je do 2073. godine. Njima, djeci žrtve, čak nije bilo dozvoljeno ni da prisustvuju majčinoj sahrani.
Tek sada su zajedno posjetile njen grob, prvi put u životu.
Teresa je ispričala da joj je cijelog djetinjstva bilo zabranjeno da pita za sestre. Čak joj je biološki otac jednom rekao da nikada više neće videti Dženet. Dženet je, s druge strane, godinama osjećala stid i krivicu, plašeći se da će je sestra mrzeti jer je njen otac ubio Teresinu majku. Tek kada su se spojile, obje su shvatile da nose istu patnju, samo na dva različita fronta.
Pola vijeka kasnije – dio slagalice konačno se uklapa
Danas, kad pričaju o tome, zvuči nadrealno da su odrastale samo stotinak kilometara udaljene, a razdvojene kao da su na drugim kontinentima. Njihov odnos se, kako kažu, vratio prirodno, kao da vrijeme nije prošlo. Nema dana da se ne čuju. Assa traumatična prošlost koja je nekada delila sada ih spaja, piše Telegraf.
Njihova priča nije samo o zločinu. Nije samo o sistemu koji ih je odvojio. Ovo je priča o hrabrosti da se poslije pola vijeka ponovo zakorači u život, o dvije žene koje su se vratile jedna drugoj uprkos svemu što je željelo da ih razdvoji.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.