Posljednji put sam se čuo s tatom dva dana prije nego što je preminuo. Kćerka Dina mi je rekla da mu se stanje drastično pogoršalo i otišla je kod njega u bolnicu. Uključili smo kamere na telefonima i dugo, dugo razgovarali i gledali se. Svi smo znali da se opraštamo i kanula je i poneka suza. U jednom trenutku sam mu pustio pjesmu Olivera Dragojevića “Moj galebe” i zajedno smo je otpjevali od početka do kraja. Tu pjesmu smo pjevali cijelog života na zajedničkim putovanjima i porodičnim slavljima. Nevjerovatan duh ga nije napustio do posljednje sekunde. Kao da nam je ostavio u amanet smisao za humor i nepokolebljivi optimizam – priča Miljko.
Posljednji put uživo je vidio oca 2012. godine, kada ga je Bata posietio u Parizu. Iste godine čuveni Valter je doživio moždani udar, poslije kojeg više nije mogao da ide na daleka putovanja.
– Otac je tada došao na nekoliko dana jer posljednjih godina nije volio mnogo da odsustvuje iz Beograda i Koraćice. Dane smo provodili u dugim razgovorima o djeci, unucima, pravili smo planove, nadali smo se da ćemo se uskoro vidjeti u Beogradu. Nisam ni mogao ni da pretpostavim da je to bio naš posljednji susret… Posljednja slika koju pamtim je sa aerodroma “Šarl de Gol” je kako mi nasmijan maše dok prolazi carinsku kontrolu, rekao je Milojko za za Informer.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu