Jedna ljekarka, očigledno revoltirana tim primjerima, uputila je otvoreno pismo javnosti, kako bi podigla svijest o ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazimo.
Pismo, koje je objavljeno na stranici “Zavoda za javno zdravlje Šabac” opravdano se zove. “Djeca se plaše da nas zagrle!”
Njeno ime je Zorica Mićić i ima poruku za cijelu naciju. Pažljivo je pročitajte, piše Kurir.
– Razmišljamo o mjerama, imam i ja jedan predlog ! Nazvala bih ga “Dani skafandera”, može da bude i festival! Ništa ne treba da bude zatvoreno, svi treba da rade normalno, ali u svom radnom vremenu treba da nose skafander, najmanje dve maske, naočare, vizir, dva para kaljača…
– U stvari, sve ono što mi nosimo! Bez telefona, odlazaka u toalet, hrane i vode! Bez šminke, naravno! Nošenje skafandera bi trajalo četiri sata, bez pauze, ili osam, sa pauzom od sat vremena! Oprema bi se oblačila preko radne uniforme, bez obzira da li je to domaćica u kući, radnik u kancelariji, na građevini… Svako ko želi na žurku, da pije kafu na terasi prelepe bašte, da bude konobar, okopava krompir ili kukuruz, da se skija…
Apsolutno je svejedno! A ako želite objašnjenje, daću Vam i to! Svi govore da smo se mi školovali i primamo platu za to. Jesmo se školovali da radimo u lijepim bijelim, zelenim ili plavim uniformama na odjeljenjima hirurgije, interne medicine, ginekologije. I svim ostalim granama medicine!
Nismo se školovali da radimo na Institutu za ispitivanje virusa, zaraznih bolesti, ili nuklearne fizike. Tamo, gdje je obavezna zaštitna oprema !
Na kraju krajeva, nisu se školovala naša djeca, naše porodice! Zamislite, i mi imamo djecu! Vjerovatno svi misle da su naša djeca saksije cvijeća, zalijemo ih i to je sve! E, nije tako! Naša djeca ne znaju kada ćemo na odmor, kada smo slobodni.
Naša djeca se plaše da nas zagrle, je l’ možete da zamislite kako je to?! A da ne pominjem da ih druga djeca izbjegavaju, jer svi znaju gde im rade roditelji ! Da li smo samo mi, i NAŠA DECA, osuđeni na to?! Nemojte misliti na nas, mislite na našu djecu! Kažu da smo plaćeni za to, jesmo, ali ja dajem svoju mjesečnu platu nekome, samo da provede u bolnici, pod istim uslovima, onoliko vremena koliko i ja, a ne mora ništa da radi! Samo da sjedi!
Postoje rješenja za ljude koji zbog zatvaranja ne mogu da opstanu. Ako država treba da im plati, onda ima posla i za njih, da prenose ogromne boce za kiseonik, da dodaju vodu i hrane pacijente, da ih presvuku ili odvezu na skener.
Za to, nije potrebna škola, samo dobra volja! Da li je imate, ili samo kukate? A najviše žalim one za koje kažu da su živjeli od izdavanja lokala. Baš mi je žao što do sada nisu ništa radili! Ako neće u bolnicu, uvek postoji rješenje : nek’ ošumljavaju našu zemlju, sada je vreme da se sade grašak, krompir i ostale kulture. Niko od države ne treba da dobije novac, a da sedi kući! Ne žalim nikog, jer niko ne misli na nas! I mi smo ljudi, a ne roboti, koji su isprogramirani da rade u kovidu ! Zašto se ponašate kao da ste odrasli na plažama ispod Olimpa ili obodima Zlatibora i Kopaonika ? Da li ćete umreti, ako jedne godine ne odete na more, ili skijanje ? Srpski narode ‘ajmo da se ujedinimo, ‘ajmo zajedno, zar nije stara srpska : SAMO SLOGA SRBINA Spasava !?! Ovo nema veze sa predsjednikom, kriznim štabom ili bilo sa kim vezano za politiku ! Ovo ima veze sa nama, jer više nema prostora za inat! Vrijeme je da pomognemo jedni drugima, složno! Vjerujte, kraj je blizu, samo je pitanje , da li koroni ili nama? Na Vama je da odlučite ko će izaći kao pobjednik !” Možemo li donijeti odluku?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu