Naučnici koji stoje iza istraživanja izjavili su da su “šokirani prognoziranom brzinom kolapsa kada se ta tačka postigne”, iako su rekli da “još nije moguće predvidjeti koliko brzo će se slom dogoditi”.
Koristeći kompjuterske modele i podatke iz prošlosti, istraživači su razvili indikator ranog upozorenja za slom Atlantskog meridijanskog prevrtanja cirkulacije (Amoc), ogromnog sistema okeanskih struja koji je ključna komponenta u globalnoj regulaciji klime, piše Gardijan.
Otkrili su da je Amoc već na putu ka nagloj promeni, što se nije dogodilo više od 10.000 godina i što bi imalo užasne implikacije za velike djelove svijeta.
Amoc, koji obuhvata dio Golfske struje i druge moćne struje, je “pomorska transportna traka” koja prenosi toplotu, ugljenik i hranljive materije iz tropskih krajeva ka Arktičkom krugu, gdje se hladi i tone u duboki okean. Ovo miješanje pomaže u distribuciji energije širom Zemlje i modulira uticaj globalnog zagrijavanja izazvanog ljudskim faktorom.
Ali sistem erodira brže nego što se očekivalo i otapa grenlandske glečere i arktičke ledene pokrivače, što “doliva” slatku vodu u more i sprječava dotok slanije, toplije vode sa juga.
Amoc je opao za 15 odsto od 1950. godine i u najslabijem je stanju u više od milenijuma, prema rezultatima prethodnih istraživanja koja su podstakla spekulacije o približavanju kolapsa.
Do sada nije bilo konsenzusa o tome koliko će ovo biti ozbiljno. Jedna studija prošle godine, zasnovana na promjenama u temperaturama površine mora, sugeriše da bi se prekretnica mogla dogoditi između 2025. i 2095. Međutim, Metereološka služba Velike Britanije navodi da su velike, brze promjene u Amoku „veoma malo vjerovatne” u 21. veku.
Novi rad, objavljen u “Science Advances”, dao je novi uvid, tražeći znakove upozorenja u nivoima saliniteta na južnom delu Atlantskog okeana između Kejptauna i Buenos Ajresa. Simulirajući promjene u periodu od 2.000 godina na kompjuterskim modelima globalne klime, otkriveno je da spori pad može dovesti do iznenadnog kolapsa za manje od 100 godina, sa katastrofalnim posljedicama.
Kako se navodi, rezultati su dali “jasan odgovor” o tome da li je tako nagla promjena mogućna.
Ovaj rad mapirao je i neke od posledica kolapsa Amoka. Nivo mora u Atlantiku bi se u nekim regionima povećao za metar, poplavivši mnoge priobalne gradove.
Vlažne i suve sezone u Amazonu bi se promenile, potencijalno gurnuvši već oslabljenu prašumu preko sopstvene tačke obnove.
Temperature širom svijeta bi fluktuirale mnogo nestalnije. Južna hemisfera bi postala toplija.
Evropa bi se dramatično ohladila i imala bi manje padavina. Iako bi ovo moglo da zvuči privlačno u poređenju sa trenutnim trendom grejanja, promjene bi se desile 10 puta brže nego sada, čineći prilagođavanje gotovo nemogućim.
– Ono što nas je iznenadilo je stopa po kojoj se dešavaju promjene. Biće razorno – rekao je glavni autor lista Rene van Vesten sa Univerziteta u Utrehtu.
On je rekao da još nema dovoljno podataka da se kaže da li će se to dogoditi u narednoj godini ili u narednom vijeku, ali kada se to dogodi, promjene će biti nepovratne u ljudskim vremenskim okvirima. U međuvremenu, pravac kretanja je nesumnjivo – alarmantan.
– Idemo ka tome. To je nekako zastrašujuće. Moramo mnogo ozbiljnije da shvatimo klimatske promjene – zaključio je Van Vesten.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu