Rođen 1933. godine u okrugu Oguzlar u Čorumu, prvi put je napustio svoje selo zbog služenja vojnog roka 1953. godine. Tada je i počeo da vodi dnevnik.
Završio je samo osnovnu školu, a u početku je svakodnevne događaje i razmišljanja zapisivao na papire koje je nalazio.
Dugo godina se bavio poljoprivredom, a i danas živi u rodnoj kući sa suprugom, sinom i njegovom porodicom.
Tokom dana zapisuje sve događaje, sve što vidi, od vremena do događaja u okolini, ko je preminuo na tom području, a koliko djece je rođeno. Kako je kazao, nastaviće sa vođenjem dnevnika sve dok mu zdravlje bude dopuštalo.
Otac petoro djece rekao je da u 70 godina nijedan dan nije prošao da nešto nije napisao u dnevnik.
– Svaki dan zapisujem. Ako mi je neko došao u goste, ja i to zapišem. Uživam u tome. Pišem o kiši i snijegu. Ove godine je padao snijeg mnogo kasnije, padala je kiša u većini provincija, bile su poplave – ispričao je on.
Njegov sin Mustafa kaže da dnevnike čuvaju jer je to uspomena na njegovog oca.
– Piše svako veče prije spavanja. Pisao je čak i u bolnici – rekao je Mustafa.
Kako je kazao, čak su dolazili i neki akademici koji su željeli da sačuvaju njegove spise. Njegov otac je živio punim plućima, ali sada jedva da izlazi iz kuće zbog godina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu