Sveti Jovan Krstitelj prorok i mučenik
Sveti Jovan Krstitelj slovi kao veliki prorok koji je najavio dolazak Isusa Hrista. Njegov život okončan je mučeničkom smrću, strašnom i dostojnom časti koju nosi. Njegov dan slavi se više puta tokom godine, a Treće obretenje njegove časne glave zauzima posebno mjesto u crkvenom kalendaru.
Ovaj praznik, po crkvenom kalendaru pada 25. maja, dok se po gregorijanskom obilježava 7. juna.
Narodna vjerovanja i neobični rituali
Srbiji je rašireno vjerovanje da ovog dana sunce kreće nazad sa sjevera prema jugu, tri puta stane i zaigra.
Narodno predanje kaže da se na ovaj dan nebo otvara, a duše umrlih odlaze u vječni raj. U ponoć, na sam praznik, vjeruje se da ako zamislite tri želje, one će se ostvariti.
Međutim, postoji i strogo vjerovanje – u subotu ne smijete uzimati u ruke noževe i druge oštre predmete. Razlog je poštovanje prema ranama nevino stradalog svetitelja. Vjeruje se da bi dodir noža mogao da nanese povredu njegovim svetim ranama, prenosi Ona.rs.
U narodnoj pjesmi, koja govori o nečemu što ne može biti, i u kojoj se baca kletva na djevojku da se ne uda, djevojka na koju je bačena kletva treba ovog dana da se pomoli u crkvi ili manastiru Svetom Jovanu, upali svijeću i ostavi skroman prilog hramu. Kletva će biti otklonjena.
Istorijski tragovi časne glave Svetog Jovana
Časna glava Svetog Jovana Krstitelja, nekada skrivena na sveštenom mjestu, pronađena je po ukazanju jednom svešteniku u srebrnom kivotu.
U VIII vijeku, tokom ikonoborne jeresi, glava je preneta u Komane u Kapadokiji — mjesto progonstva Svetog Jovana Zlatousta. Kada je ikonoborstvo bilo savladano, u vreme cara Mihaila i patrijarha Ignjatija (oko 850. godine), glava je prenijeta u Carigrad i položena u carskoj crkvi.
Prepodobni Teodor Studit izrekao je veličanstvenu pohvalu ovom trećem obretenju časne glave. Pretpostavlja se da je sveta glava bila čuvana i u njegovom manastiru.
Priča o prvom, drugom i trećem obretenju glave Svetog Jovana
Jovan Krstitelj bio je posječen po nalogu i nagovoru zlobne Irodijade, žene kralja Iroda. Irodijada je naredila da glava ne bude sahranjena sa telom, iz straha da prorok ne vaskrsne. Zato je glava bila skrivena i zakopana na bezimenom mestu.
Dvorkinja Irodijadine služavke, Jovana, žena Huze – dvorjanina Irodova, nije mogla da trpi da glava Božjeg čoveka ostane na bezčastanom mjestu. Tajno je iskopala glavu, odnijela je u Jerusalim i sahranila na Gori Jeleonskoj.
Kada je car Irod čuo za Isusova velika čudesa, uplašio se i rekao: “To je Jovan koga sam ja posjekao, on ustade iz mrtvih.”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu