Cilj SAD i Ukrajine je isti da se oslabi Rusija – ali to ne znači da ka tom cilju idu istim korakom.
Simbolika se mogla vidjeti i prilikom posjete Volodimira Zelenskog Bijeloj kući i Predstavničkom domu. Iako je Taker Karlson s Foks njuza, poslovično nesklon demokratama i načinu na koji vode politiku, sada rekao da je ova posjeta prešla sve granice jer je ukrajinski predsjednik izuzetno ponizio Ameriku. I to ne zato što ga je Nensi Pelosi poljubila u ruku kad joj je predavao ukrajinsku zastavu iz Bahmuta, nego zato što je došao obučen kao menadžer nekog ukrajinskog striptiz-bara i tražio još milijardi dolara američkih poreskih obveznika dok je zemlja u krizi.
Pritom je, kako piše „Vašington post”, nastavio da gura administraciju u još dublji rat, iako je jasno da je Stejt department zabrinut da ne ode predaleko. Ne samo da je sve više dokaza da su Amerikanci na obe strane umorni od ovog sukoba, nego je i sam Džozef Bajden rekao da oružje dugog dometa neće isporučiti kako Ukrajinci ne bi gađali dubinu ruske teritorije, izazvali eskalaciju rata i uvukli SAD u direktan sukob s Rusijom.
Suština rezultata posete Zelenskog Vašingtonu leži u tome da američka podrška ratu ne može da se nastavi unedogled ako se ne preduzmu opipljivi koraci za okončanje sukoba diplomatskim putem. Ukrajincima ide bolje nego što se očekivalo, komentariše „Politiko”, pa je stav javnosti da Kijev treba da odredi uslove pregovora s Moskvom. Ali sve to predugo traje, Ukrajini nikad nije dosta novca i oružja, a Evropa sve više oklijeva da bude solidaran vašingtonski partner u snabdijevanju Ukrajine.
– Ideja da ćemo Ukrajini dati oružje koje se suštinski razlikuje od prethodno isporučenog mogla bi da dovede do raspada NATO-a i EU u budućnosti – zaključio je Bajden ublažavajući ovaj stav daljom podrškom Kijevu isporukama koje su joj potrebne da se „brani i napreduje na bojnom polju”.
Emanuel Makron neprekidno insistira na pregovorima s Rusijom i davanju bezbjednosnih garancija. Sad je ponovio svoju staru tezu, zbog koje ga optužuju da je sklon Rusiji, da Evropa mora manje da se oslanja na SAD i da u okviru NATO-a razvija sopstveni odbrambeni potencijal. Početkom decembra je zapravo ponovio ono što mesecima govori Vladimir Putin – da je „jedna od najvažnijih stvari koje moramo da uzmemo u obzir strah da će NATO doći pravo na njegova vrata”. Makron, pritom, podržava „apsolutnu odbranu” Ukrajine, ali smatra da će „ukrajinsko bojno polje za pobjedu” morati da bude ugrađeno u tekst sporazuma koji će formirati novi poredak koji obezbjeđuje političku stabilnost i bezbjednost.
Da, tačno je da bi Kongres Ukrajini možda mogao da odobri novih 45 milijardi dolara za iduću godinu, ali zbog toga Zelenski nije morao da putuje u Vašington. Uticaj na republikance ionako ne može da ostvari. U znatnom dijelu analiza posjete Zelenskog Vašingtonu navodi se da je ukrajinskom predsjedniku predočeno da je došlo vrijeme da se napravi okvir za okončanje rata. To ne znači da će se to dogoditi sutra, niti za koji mjesec, ali podrazumeva da maksimalistička teza Kijeva o povratku na granice iz 1991. godine – nije realna. SAD sa svojim odanim istočnoevropskim partnerima drže sve poluge vojnog i finansijskog uticaja na Ukrajinu, još ih nisu koristile, ali smatraju da bi rat trebalo suzbiti u doglednoj budućnosti i to, naravno, ne tako da izgleda kao Putinova pobjeda.
Dobro obaviješteni izvori tvrde da već nekoliko nedelja visoki američki zvaničnici razgovaraju s evropskim i ukrajinskim kolegama o tome kako bi mogao da izgleda mogući prekid rata. Na osnovu dostupnih izvještaja o susretima na visokom nivou, jasno je da je i ruska strana uključena u te razgovore.
Ali, na žalost svih stanovnika Ukrajine, pregovori uvijek idu sporo i pipavo i odvijaće se paralelno s teškim zimskim uslovima na frontu. Na kraju, uzeće se u obzir i rezultati postignuti do tada na ratištu. Ako Rusi uspiju da spriječe novu ukrajinsku ofanzivu i stabilizuju front, kako sada izgleda, ili ukoliko uspiju da zauzmu još novih teritorija – onda će se broj pristalica okončanja rata dogovorom duž linija fronta na Zapadu povećavati.
Prema pisanju „Vašington posta”, postoje tri različita modela kako bi mogao da izgleda dogovoreni kraj rata. Prvi je javno iznijet prijedlog Zelenskog koji podrazumjeva povlačenje Rusije sa cijele teritorije Ukrajine koju trenutno drži. Drugi je povlačenje na granice iz 2014. godine (Rusi drže Donbas i Krim), a treći bi značio povlačenje Ruske Federacije iz Donbasa, ali ne i s Krima.
Američki državni sekretar Entoni Blinken je već juče ujutru razgovarao o mirovnom predlogu Kijeva sa svojim kolegama iz G7, nazvavši prijedlog Zelenskog „dobrim početkom”. On nije rekao koje bi granice Ukrajina prihvatila i nije direktno odgovorio na pitanje da li planovi Ukrajine uključuju vraćanje granica iz 1991. godine. Blinken je naglasio da je Zelenski u Vašingtonu rekao da su trenutno fokusirani na vraćanje svojih istočnih i južnih teritorija, ali, kako je rekao američki državni sekretar, to ni na koji način ne određuje gdje će ići i gdje će se zaustaviti.
Zelenski odbacuje poslednje dvije pomenute opcije, a Putina Ustav obavezuje da brani sve četiri novopripojene oblasti: Lugansku, Donjecku, Zaporošku i Hersonsku. Jednačina je toliko komplikovana da će njeno rešavanje sigurno trajati tokom cijele zime i uključivaće i dogovor SAD (pa i EU) i Rusije o bezbjednosnim garancijama, prenosi Politika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu