Respirator. A i ljekari i sestre, koji trče s jednog kraja hodnika na drugi, poslije gotovo dvije godine rada u “začaranom krugu” iz kog se ne vidi izlaz, pod punom opremom, već su naučili da komuniciraju s malo riječi. U vazduhu se osjeća miris bolesti i nemoć iscrpljenih u bolničkim posteljama. Ali, i vjera da će proći kroz “zelena vrata”.
Ovakvu sliku reporteri Novosti zatiču u KBC “Dr Dragiša Mišović”, koji se odnedavno ponovo vratio u kovid-sistem, iz kog kao da nikad nije ni izlazio. U ovoj bolnici je od maja do oktobra, u periodu zatišja pred buru, operisano 1.300 ljudi. Zbog priliva kovid pacijenata, mnogima koji su poslije godinu i po dana dočekali red za operaciju i spas, morali su da ugase nadu i pošalju ih kućama.
– Do 30. septembra na našoj hirurgiji operisani su pacijenti uglavnom sa karcinomima – kaže Jelena Marković, glavna sestra hirurgije KBC “Dr Dragiša Mišović”.
– Morali smo da odložimo sve operacije onih koji su, napokon, dočekali da prošle ili ove nedjelje budu operisani. Napravili smo veliki otpust. Gledate tako nekog kome možete da spasite život i koga ste vratili i pitate se da li će on naći neko mesto u drugoj bolnici. A ovamo, sa druge strane, zbog većine onih koji se nisu vakcinisali, gubite šansu da liječite one koji na to isto imaju pravo.
Kao da žive u paralenom univerzumu i da rade sizifovski posao, baš tako se osjećaju ljekari i medicinsko osoblje. Dok se u njihovom svijetu odvija borba za dah, van zidova ove bolnice sve vrvi od normalnog života. Više nemaju snage ni da opominju ljude kada uđu u gradski prevoz da stave maske.
– Gledate ovde kako ljudi umiru, a onda napolju sve radi normalno – objašnjava Markovićeva.
– Puni kafići, bioskopi, prave se veselja. Ljudi ne shvataju da moraju da nose maske i da moraju da se vakcinišu, jer nam je to jedini spas. Ljuti smo kad vidimo da na naše apele niko ne reaguje.
Dok napolju “korona ne postoji”, u “Mišoviću” se u ovom trenutku otvara još jedno odjeljenje intenzivne njege. Trenutno ima 75 kreveta na intenzivnoj, ali bolnica je takva da svako mesto može biti prenamenjeno za kovid.
– Trenutno imamo 278 pacijenata. Od tog broja, polovina onih koji su sa lakšom kliničkom slikom su nevakcinisani, dok taj procenat raste kada je reč o onima koji su u teškom stanju, njih je 90 odsto nevakcinisano – objašnjavaju u KBC “Dr Dragiša Mišović”.
U to se uvjeramo dok koračamo, jer iznad kreveta onih koji vode bitku za život na intenzivnoj njezi piše – “nevakacinisan”. Jedan od sredovečnih pacijenata u petak je stigao iz Čačka. Sa suzama u očima obećava da će se vakcinisati čim izađe.
– Ako uspijem da preguram, idem. Kajem se, mnogo se kajem što to nisam učinio do sada – jedva progovara, dok ga ljekari i sestre bodre da će sve biti kako treba.
Na drugom kraju hodnika, za život se bore i porodilji staroj 28 godina. Porodili su je carskim rezom, nekoliko puta je intubirana i ekstubirana.
– Pluća su joj u veoma lošem stanju, ali se zbog mladosti drži. Ni ona nija vakcinisana. Sve porodilje koje su završile kod nas nisu primile cjepivo – objašnjava nam primarijus dr Snežana Zatežić. – Iako postoje protokoli koji kažu da je vakcinacija dozvoljena u trećem trimestru “fajzer” vakcinom, pa čak i u drugom. Ipak, ne znam zašto se nijedna ne vakciniše.
Primarijus dr Zatežić pokazuje nam pretposlednji krevet. U njemu leži tridesetpetogodišnji čovjek. Reklo bi se, bio je zdrav kao dren:
– I on je nevakcinisan. A nije imao nikakve prateće bolesti. Još uspeva da se održi na visokom protoku kiseonika u nekom potrbušnom ili bočnom polažaju. Nalaz na plućima još nije krenuo u regresiju. Nadamo se da će uspjeti da se oporavi.
Najmlađi pacijent bio je, kako se priseća dr Zatežić, star 20 godina. Najstariji 101 godinu. I prošle nedjelje, nažalost, izgubio je bitku sa koronom.
Pacijenti su pretežno iz Beograda, ali ima ih iz Čačka, Kruševca, Leskovca, Vranja… Koliko god dalek put da su prešli do bolnice, tek im predstoji dug put ka ozdravljanju. Svakog dana od 20 do 30 njih uđe i izađe kroz ova vrata. Oni koji preguraju, zahvalnost ostavljaju na vratima “Mišovića”. Ipak, u petak petoro nije stiglo do zahvalnosti. Bolest je bila jača od njih.
SUZE ZA KOLEGOM
Iako su navikli na brzi i nepredvidivi tok bolesti, ovi profesionalci ipak su samo ljudi.
– Dešava se i da se isplačemo kad ispratimo nekoga. Isplakali smo se i kada nam je preminuo kolega anesteziolog, svi smo bili u sali, pokušavali da ga spasemo, ali nažalost nije se ništa moglo – prisećaju se teških trenutaka zaposleni u KBC “Dr Dragiša Mišović”.
NAJMLAĐI – BEBA OD 10 DANA
KBC “Dr Dragiša Mišović” osim za odrasle, jedina je kovid – bolnica u Srbiji koja ima dječje odjeljenje. U ovom trenutku na liječenju od korone je 33 mališana. Najmlađi ima svega deset dana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu