Dvije godine kasnije, rane na duši porodice Balić ne prolaze, a Stefanov djed Slobodan i dalje ne može da prođe ulicom u kojoj je nastradao njegov unuk.
– Ni poslije dvije godine nije lakše. Nisam prolazio tom ulicom, ne mogu da se natjeram. Kada su bili protesti, sprijateljio sam se sa mnogo ljudi koji su izašli na ulicu da nas podrže. Jednom od tih prijatelja je umrla supruga. Krenuo sam do kapele, ali nisam mogao da prođem tom ulicom, nije mi bilo dobro. Vratio sam se – priča Slobodan Balić, djed stradalog Stefana Balića.
Kako kaže, čovjek nauči da živi sa takvom tugom. Dani su manji problem, oni su ispunjeni, pronađe način da skrene misli sa tragedije koja je zadesila porodicu. Noći su, ipak, mnogo drugačije. Tada se vrate misli o svemu što se desilo i one su izuzetno teške.
– Oni koji su to doživjeli znaju kako je kada izgubite nekoga i kakav je to bol. Bar da se promijeni zakon, da ubuduće budu oštrije kazne… Barem da neko, kada udari nekog na pješačkom prelazu, stane i pomogne umjesto da pobjegne. Kad sam ja radio u Hitnoj pomoći, naravno, događale su se nesreće, ali se nikada nije dešavalo da vozač pobjegne sa lica mjesta, već su ljudi uredno čekali Hitnu i policiju. Sada samo gledaju kako da pobjegnu. Dobiju kaznu koliku dobiju i onda još izađu ranije zbog dobrog vladanja. Kada sam čuo da je kazna smanjena sa 10 na osam godina, kao da me je neko udario maljem u glavu. Poslije nesreće nisam mogao da pratim šta se dešava. I sina sam zamolio da mi ne govori šta je bilo na suđenjima, jako mi je to teško padalo. Do te mjere sam se isključio iz praćenja vijesti, da isprva nisam ni znao za onu djecu na Vračaru… Samo hoću da se isključim – dodaje djed.
Kako kaže, nakon smrti unuka, prilično se povukao.
– Imam ljude iz komšiluka koji me gledaju sa sažaljenjem, ne znaju šta da mi kaži, ni šta da me pitaju. Bolje da me ne pitaju ništa. Izbjegavam kontakt sa ljudima, uhvatim sebe kako izlazim napolje kao duh, da me niko ne vidi i ne čuje. I ta suđenja dodatno utiču na čovjeka. Sve se proživljava ispočetka. Ako mislite da je teško kada se tako nešto desi, vjerujte da je još teže kada se sve ponovo proživljava – kaže on.
I nakon dvije godine strahuje kada sa unukom prelazi ulicu
Slobodan ističe da je Lazar Galić, koji je automobilom udario njegovog sina i dva unuka, na istom pješačkom prelazu udario njegovu komšinicu i za to dobio šest mjeseci zatvora.
– Kad izađe, voziće, čak i ako mu je oduzeta dozvola. Ako je vozio u alkoholisanom stanju, zašto ne bi vozio i bez dozvole? Šta će da ga spriječi? Svi su znali da pije, zvali su ga pijanac, znalo se u kom lokalu sjedi. I svi su znali i kako vozi. Više puta je u istoj ulici udario ljude. Više niste bezbjedni ni kada idete trotoarom, a nekada ne možete ni da idete tuda jer su svuda parkirani automobili, pa treba da idete ulicom i da se non-stop okrećete da neko ne naleti na vas – kaže Stefanov djed.
Kako kaže, i poslije dvije godine strahuje kada ulicom ide sa unukom Lukom.
– Pretežno ja čuvam Luku. Ne možete ni da zamislite koji strah imam kad prelazimo preko ulice. Više puta mi je rekao da ga boli jer sam mu u strahu previše stegnuo ruku. Dijete je živahno, pa umije da ode dalje od mene kad se igra, a ja se odmah uznemirim kada vidim da ga nema i mislim o tome šta je moglo da se desi – dodaje.
Luka se, poslije preloma butne kosti i operacije, potpuno oporavio. Kako kaže njegov djed, on će uskoro da krene u školu, a operacija je uspješno obavljena i ne primjeti se da je ikada došlo do povrede.
– Luka je svjestan da je Stefan nastradao. Čak je tražio da ga vodim na groblje, ali ja sam mu rekao da kaže mami i tati da ga oni vode. Ja to jako teško podnosim. Kada idem na grob svoje supruge, to podnesem lakše. Kada krenem do Stefanovog groba, nije mi dobro. Mnogo se teže podnosi kada je u pitanju dijete, naročito kada mu je život prekinut na takav način – zaključuje Stefanov djed Slobodan.
Pijan na pešačkom pokosio malog Stefana i njegovog brata
Podsjetimo, 18. jula 2021. godine došlo je do stravične saobraćajne nesreće kada je Lazar Galić, koji je vozio u alkoholisanom stanju, na pješačkom prelazu udario u Mihaila, Stefana i Luku Balića, pri čemu je Stefan zadobio teške povrede usljed kojih je preminuo nekoliko dana kasnije, njegov mlađi brat zadobio prelom butne kosti i morao je da bude operisan, a otac zadobio lakšu povredu rebara.
Stefan je od siline udarca odbačen oko 10 metara od mjesta udara, a zadobio je povrede lijevog kuka, butine, vrata, potiljačnog predjela glave i grudnog koša sa lijeve strane, koje su mogle da nastanu prilikom nabacivanja na vozilo i odbacivanja sa njega, a tokom pada je najvjerovatnije nastala povreda čeka i oderotine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu