Ovaj proces će bez sumnje biti jedan od najviše praćenih sudskih postupaka na istoku Evropske unije. Ta ubistva potresla su Slovačku do temelja, a građane izvela na ulice što je na kraju i srušilo vladu premijera Roberta Fica, piše Dojče vele.
Građani su izašli na ulice jer ih je situacija podsjetila na devedesete godine kada je Vladimir Mečijar vladao metodama koje s pravnom državom nisu imale ništa zajedničko. To je bilo vrijeme kada su se događale stvari poput otmice sina tadašnjeg predsjednika Mihala Kovača ili ubistva bivšeg policajca Roberta Remijaša koji je poginuo od bombe koja je bila postavljena u njegov BMW. To ubistvo nikad do kraja nije rasvjetljeno, iako se sumnjalo da je u to umiješala prst civilna kontraobaveštajna služba SIS.
Jan Kucijak je važio kao neugodan novinar za moćnike. Na svom portalu Aktuality.sk pisao je o sumnjivim i kriminalnim radnjama pojedinih preduzetnika i njihovim vezama sa svjetskim politikom.
Jan i njegova djevojka Martina ubijeni su u srijedu 21. februara 2018, ali policija je njihova tijela pronašla tek nekoliko dana kasnije. Šef policije Tibor Gašpar javnost je o tome obavijestio tek u ponedjeljak. Već nakon dva dana je, pod sloganom „Ne želimo da živimo u mafijaškoj državi!“, u Bratislavi došlo do prvih protesta. Demonstranti su bilo duboko uvjereni da su novinara ubili oni o kojima je pisao.
Posljednji tekst koji je uoči svoje smrti objavio bavio se Marijanom Kočnerom. Kucijak je o njemu pisao i prije toga, a Kočner mu je zbog toga u više navrata prijetio. U svom posljednjem članku Kucijak je pisao o italijanskim preduzetnicima koji posluju u istočnoj Slovačkoj, odnosno o njihovim vezama s kalabrijskom kriminalnom organizacijom Ndrangeta. Ali i o vezama tih poslovnih ljudi s vladajućom strankom Smer-SD, a posebno sa asistentkinjom premijera Roberta Fica, Marijom Troškovom. Tekst je objavljen nedjelju dana nakon ubistava, a nakon dvije nedjelje premijer Fico podnio je ostavku zajedno sa svojom vladom.
Sumnja da bi iza ubistva mogla da stoji Ndrangeta ubrzo je odbačena. Istraga je sve ukazivala na domaću, slovačku mafiju. Više od godinu dana nakon ubistva, 8. marta 2019, Marijan Kočner optužen je da je bio nalogodavac ubistva. Na optuženičkoj klupi našli su se i Alena Žužova, Tomaš Sabo und Miroslav Marček. Ovaj posljednji optužen je da je bio neposredni izvršilac ubistva.
Još jedan član bande, Zoltan Andrusko djelovao je kao veza između pojedinih članova. On se na suđenju pojavljuje kao krunski svjedok, ali nije isključeno da će se kasnije i sam naći na optuženičkoj klupi. Novinar Martin Milan Šimečka za DW ocjenjuje da bi Andrusko, zahvaljujući saradnji s vlastima, mogao da računa s blažom kaznom. Optuženima s druge strane prijeti doživotna zatvorska kazna.
U trenutku kada je protiv njega podignuta optužnica zbog ubistva Kucijaka, Kočner se već nalazio u zatvoru zbog privrednog kriminala. „Gotovo da nema afere u slovačkoj politici u koje Kočner nije umiješan“, kaže Monika Todova, novinarka lista Denjik N. Kočner je još 1992. bio umiješan u aferu „Tehnopol I“. Tada se radilo o sumi od 2,3 miliona dolara za jednu isporuku koja nikada nije stigla do odredišta.
U aferi „Glans haus“ Kočnera je podržavao glavni državni tužilac Dobroslav Trnka i to protiv volje specijalnog tužilaštva koje je bilo zaduženo za takve slučajeve. Godine 2013. se javio jedan predstavnik banke OTP koja je bila umiješana u te poslove i koji je tvrdio da Kočner pravniku banke Romanu Kvasnici prijeti da će narediti da ga ubiju. Tokom trogodišnjeg procesa, Kvasnica je tvrdio da iza Kočnera „stoji država“.
Kao pravi rudnik informacija istražnim organima je poslužio Kočnerov mobilni telefon u kojem su pronađeni dijelovi šokantne komunikacije Kočnera s bivšom ministarkom pravosuđa Monikom Jankovskom, optuženom Žužovom, preduzetnikom Bederom, sudijama i državnim tužiocima.
Politikolog Grigorij Mesežnikov ne sumnja u to da će Kočner pokušati da razvuče suđenje. Ipak, vjeruje da će proces biti pravedan, jer, kako je rekao za DW, „ovaj postupak vodi se pod budnim okom javnosti“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu