Da bi se uputila u taj poduhvat bila je potrebna odlična fizička pripremljenost, a na tome je radila više od dvije godine. -Svaki planinar sanja o Himalajima. To je bio i moj san i drago mi je da se ostvario. U Nepal se sigurno vraćam, ovo je samo početak rekla je Pavlovićeva.
Tokom uspona, priča ona, prolazili su kroz mnoga sela, spavali u lodževima namijenjenim za planinare, a posebno je oduševljena srdačnošću naroda ove azijske zemlje.
-Nepalci veoma skromno žive, ali sa mnogo poštovanja prema gostima i turistima. Stalno su nasmijani i zrače pozitivnom energijom. Kupaju se vani u lavoru, a odjeću peru na rijeci. Nakon petnaestak dana bez kupanja i sa skromnom ponudom hrane, shvatila sam da nam ne treba puno za sreću. Ovo putovanje zauvijek je promijenilo jedan dio mene – rekla je ona.
Priča da su sa njima stalno bili vodič i porteri, odnosno nosači, koji su himalajski heroji.
-Svaki dan su nosili po 15 do 20 kilograma opreme po članu ekspedicije. Poslije 12 dana došli smo i do dana testa – aklimatizacija na “Chhukung Pi” na 5.550 metara nadmorske visine, što je bio pokazatelj kako se naš organizam ponaša na većoj nadmorskoj visini i kakvi su izgledi svakog člana za završni uspon na Island pik. Na moje veliko iznenađenje nisam imala nikakvih simptoma – rekla je Pavlovićeva.
Prema njenim riječima, dva dana nakon aklimatizacije krenuli su na završni uspon.
– Nedostatak kiseonika i brzo umaranje nisu uticali na uživanje u svakom trenutku uspona. Kada sam se popela na vrh shvatila sam da granice ne postoje, da samo treba vjerovati. Uspon na Island piku posvećen je oboljelim od multiple skleroze – rekla je Pavlovićeva za Glas Srpske.
Početkom 2024. planiran je uspon na Kilimandžaro koji je ujedno i najveći vrh u Africi, kao i dosta uspona na Alpima – rekla je Pavlovićeva i dodala da 2025. godine želi da se vrati u Nepal.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu