Sudbine

NEJVJEROVATNA SUBINA Srbija spojila Mišel iz Gane i Siviana iz Surinama

Ljubav ne bira ni mjesto ni vrijeme, već se desi kada se najmanje nadamo i stavlja nas na niz životnih ispita, koje samo oni kod kojih su ljubav i volja, iskreno jaki, mogu uspješno da polože.

NEJVJEROVATNA SUBINA Srbija spojila Mišel iz Gane i Siviana iz Surinama
FOTO: OLIVER BUNIĆ / RAS SRBIJA

U to su se lično uvijerili Mišel Ajamba Apalija (22) iz Gane i Siviano Doniel Alfons (22) iz Surinama, koji su u Beograd došli da završe medicinski fakultet. Međutim, da je život ono što planiramo, bilo bi dosadno.

Kada su se prijavili u program “Svijet u Srbiji” koji je pokrenut 2011. godine povodom 50. godišnjice osnivanja Pokreta nesvrstanih zemalja, oboje su došli u Srbiju sa istim ciljem – završiti fakultet u roku na ponos porodica u domovini, piše Blic.

Ali, jedan slučajni susret na času srpskog jezika, odveo je njihov život u drugom smjeru, te su danas nakon dvije godine zabaljvanja, postali roditelji.

Upravo tu je započela njihova zamršena priča. Naime, ni Silvano, ni Mišel, nemaju nikakvo zdravstveno osiguranje u Srbiji. Ne mogu čak ni da se zvanično vjenčaju, jer po zakonu, to nije moguće stranim državljanima u Srbiji, a mali Arel, sem otpusne liste iz porodilišta, nema nijedan drugi dokaz da postoji u sistemu.

Uprkos svemu, njih dvoje imaju ono što je možda vjerovatno i najpotrebnije, ljubav i vjeru, da će završiti fakultet i da će njihovo dijete imati lijepu budućnost.

Krenimo od početka, od želje za dolaskom u Srbiju.

– Oduvijek sam želio da studiram medicinu. Kada se ukazala prilika, provjerio sam kakav je medicinski fakultet u Beogradu, a kada sam čuo da je među najboljima, tako da sam došao ovdje – kaže nam Siviano na početku razgovora za Blic.

Ljubav prema najplemenitijoj nauci, medicini, njegovala je od malih nogu i Mišel, koja je poput njega, takođe dobila stipendiju za studiranje u našoj zemlji.

– Medicina je nešto čime sam željela da se bavim od malih nogu, i kada sam dobila stipendiju, mojoj sreći nije bilo kraja. Srbija je veoma leijpa zemlja, gostoljubljiva, ljudi su divni i generalno, ovo je bila dobra odluka – kaže ona kroz smijeh.

Prije polaganja ispita, učenje srpskog

Međutim, prije dobijanja indeksa, morali su da prvo da nauče srpski jezik, zbog čega su prije prijemnog ispita bili smješteni u studentsko odmaralište “Radojka Lakić” gdje su pohađali intezivni kurs srpskog jezika.

Prvo su morali da polože kurs srpskog jezika, od aprila do kraja jula 2019. godine, Nakon mjesec dana, prošli su prijemni ispit i upisali se na fakultet. Dok su čekali da polože kurs jezika, kao i prijemni ispit, su živjeli u studentskom odmaralištu na Avali, nakon čega su se u oktobru preselili u studentski dom. Kako su oboje rekli, bilo je teško, ali ljubaznost kako zaposlenih na fakultetu, tako i kolega, učinila je da njihova integracija prođe što bezbolnije.

– Pomagali su nam baš dosta, jer u početku bilo je jako teško zbog jezika, nastavu smo slušali na srpskom, polagali smo ispite na srpskom i nije bilo lako. Na prvoj godini, u novembru, već sam mogao da se snalazim, da razumijem, bio sam jako uporan i učio sam ga – kaže Siviano.

Što se studiranja tiče, oboje kažu kako ne vole da padaju ispite, te se uvijek trude da daju svom maksimum prilikom davanja ispita i kolokvijuma.

Srpski jezik “kriv” za sve

Na Avali je, sem što im je to bila prva adresa u Beogradu, bilo i mjesto gde su “sevnule prve varnice” i to zahvaljujući, ni manje, ni više, nego samom srpskom jeziku.

– Upoznali smo se na Avali u odmaralištu, bili smo na istom času. On mi je pomagao da učim srpski jezik i tako je sve počelo – kaže onda kroz smijeh, dok Siviano potvrđuje sve, dodajući kako su simpatije bile na prvi pogled, te su nedugo nakon upoznavnaja, uplovili i u vezu.

Neočekivano, kao plod ljubavi, došlao je sin Arel, čije je značenje imena po Starom zavjetu, “Božji lav”, a koga su roditelji od milošte nazvali “Srba” budući da je rođen u našoj zemlji. Međutim, tu su počeli i prvi problemi.

Naime, budući da su u Srbiju došli zbog studiranja, njihove porodice nisu bile najsrećnije zbog prinove. Zbog toga, MIšel je zamrzla drugu godinu na fakultetu, dok je Sivijano počeo da paralelno studira i radi, da bi izdržavao porodicu.

– Na prvom mjestu, razlog našeg dolaska je studiranje, da dobijemo diplomu. Bilo je teško, jako strašno su reagovali. Međutim, nakon nekog vremena, neki članovi porodice su prihvatili, neki ne. Tu smo u istoj situaciji, razočarani su i moji i njeni. Naši planovi su vezani za to da završimo fakultet i steknemo diplomu medicinskog fakulteta. Naporno je, ali mi smo vjernici, vjerujemo da je moguće i da ćemo uspjeti. Evo, od kompanije Vlatacom smo dobili stipendiju i to će nam znatno olakšati živo – kaže Silvijano, koji dodaje da za sada uspeva da se izbori na oba polja, te dodaje da veći dio profesora i dalje ne zna da su njih dvoje postali roditelji.

Nažalost, porodica njegove supruge Mišel iz Gane, malo je burnije reagovala, najviše zbog toga što je obustavila studije na određeno vrijeme, ali i zbog činjenice da nisu u stanju da ih materijalno pomognu. Ipak, uspeli su da prođu kroz početnu krizu, ali i kroz ono što nas je sve zateklo u 2020. godini – korona virus.

– Ona je tad bila u drugom stanju i bilo je veoma teško, ali dobijali smo novčanu pomoć, što nam je baš značilo – kaže Alfons, dodajući da nije odbijao nijedan posao koji je dobijao preko studentske zadruge, radeći u jednom trenutku čak i na građevini.

Kulturološka razlika

U njihovom domu, danas, zastupljene su tri kuhinje, ona iz Gane, surinamska, i srpska. Ponekad u šali, vole i da se malo posvađaju oko toga koje je jelo najukusnije. Što se tiče ostalih kulturoloških razlika, ističu da nisu imali puno barijera, iako potiču sa različitih kontinenata.

– U Surinamu imamo više nacija, lako se družimo sa drugim narodima, te sam lako stekao prijatelje ovde, igramo fudbal, družimo se. Sličnog iskustva je i Mišel. Malo se samo posvađamo oko spremanja hrane, na primer kada ona nešto sprema iz Gane, ja kažem “Surinamska hrana je najbolja”. Ali, oboje jedemo hranu iz nacionalne kuhinje onog drugog, ali i srpsku hranu. Mišel jako voli ljuto, ja baš i ne. Ipak, jako volim srpsku kuhinju – ističe on kroz smijeh.

Stipendije za miran i normalan život

Zahvaljujući Vladimiru CIzelju, vlasniku Vlatacom Instituta visokih tehnologija iz Beograda, čija kompanija podržava i pomaže program “Svijet u Srbiji”, a kroz koji Srbija od školske 2010-2011 godine daje stipendije za osnovne, master i doktorske akademske studije u Srbiji studentima iz više od 50 država Afrike, Azije, Centralne i Južne Amerike, Mišel i Alfon su dobili i stipendiju za život u Srbiji. Naime, kada je čuo za njihovu životnu priču, odlučio je da im novčano pomogne.

– Vlatakom institut će ovoj mladoj porodici dati stipendiju dovoljnu da mogu da stanuju u pristojnom smještaju blizu fakulteta, da imaju hranu i osnovne potrepštine za svo troje i da roditelji mogu da se posvete studiranju – izjavili su iz ove komapnije za Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu