“Mladi lavovi”, kako su ih svojevremeno zvali, došli su na vlast na talasu nezadovoljstva građana tadašnjom učmalom komunističkom strukturom. Mijenjali su se na funkcijama, što republičkim, što državnim, što stranačkim, dok s godinama sve nije “puklo”.
Nekadašnji predsjednik Crne Gore i predsjednik Savezne Vlade SRJ Momir Bulatović povukao se iz političkog života, a prije dva dana je preminuo.
Bivši predsjednik državne zajednice SCG Svetozar Marović, iako je bio politički aktivan i to u vladajućem crnogorskom DPS, završio je sa zatvorskom kaznom, preciznije osuđen je na tri godine i deset mjeseci zatvora zbog višemilionskih malverzacija u opštini Budva, ali sa izdržavanjem kazne još nije počeo.
Jedini koji je i onda i danas aktivan i mnogi će reći, svemoćan, je aktuelni crnogorski predsjednik Milo Đukanović, jedan od najdugovečnijih vladara u modernijoj evropskoj istoriji, koji je na političkom “tronu” gotovo tri decenije.
Kako je Đukanović uspio da opstane i da se toliko održi na vlasti, za neke je misterija, aneki drugi će reći da je mutnim radnjama uspio sebi i svojoj porodici da obezbijedi milione evra u bankama, najskuplju imovinu, kao i da je uspio da privatizuje državu.
Na političkoj sceni je od ranih devedesetih godina, kada je sa samo 29 postao najmlađi premijer u Evropi. Sve to dešavalo se uz podršku nekadašnjeg predsjednik SRJ Slobodana Miloševića, koji će u godinama koje dolaze postati Đukanovićev “ljuti neprijatelj”. Upravo će na otklonu od Miloševića, aktuelni crnogosrki predsjednik u međuvremenu i profitirati, korak po korak preuzimajući i ekonomske i političke državne poslove u Crnoj Gori, što je za krajnji ishod imalo i de fakto osamostaljenje države Crne Gore.
Milo Đukanović je često optuživan, ali nikad optužen, za šverc duvana, tačnije da je posljednjih godina devedesetih bio na čelu grupe koja se bavila krijumčarenjem cigareta između Crne Gore i Italije. Istraga je pokrenuta, ali i “arhivirana”, zahvaljujući njegovom diplomatskom imunitetu. Međutim, priča o Đukanoviću i švercu cigareta ni do danas nije prestala, a naročito je bila u fokusu nakon ubistva hrvatskog novinara Ive Pukanića, koji se bavio takozvanom “duvanskom mafijom”, pa i crnogorskim predsjednikom.
Međutim, ništa od svega toga ga nije zaustavilo, i samo je išao naprijed.
Podržavali Miloševića
Za razliku od njega, stvari nisu bile takve za drugu dvojicu “mladih lavova”. Doduše, neko vrijeme jesu, s obzirom da su zajedno sa Đukanovićem i Marović i Bulatović preuzimali važne političke uloge i funkcije.
Фрагменти прошлости
Црногорци се тискају у првим редовима на Видовданском скупу, 1989. године.
Или…
Френк Запа и Дејвид Боуви на Газиместанском концерту. pic.twitter.com/bZfRVbL5OK
Баба Јага (@Hypatia_Serbia) June 26, 2018
Bulatović je bio taj sa kojim je Đukanović svojevremeno bio na Gazimestanu kao podrška Slobodanu Miloševiću.
Međutim, Đukanovićevo udaljavanje od Miloševića, dovelo je do raskola u DPS i to uoči predsjedničkih izbora 1997. godine. Na čelu jedne frakcije bio je sam Đukanović, na čelu druge Miloševićev pristalica, Milov saborac i kum Momir Bulatović.
Uslijedila je prljava kampanja u kojoj je Bulatović Đukanovićeve pristalice optuživao za šverc cigareta, korupciju, povezivao ih sa organizovanim kriminalom u Italiji, dok su Đukanovićevi ljudi iz DPS Bulatovića nazivali “tipičnim poslušnikom Miloševićevog režima”.
Sve ovo bio je uvod u razlaz, koji se veoma brzo desio između njih dvojice. Bulatović je, doduše, ostao i nakon toga u politici, ali kao Miloševićev pristalica do kraja. Poslije je preuzeo i funkciju predsjednika Savezne vlade SRJ.
U jednom od intervjua za Blic Bulatović je govorio upravo o Đukanoviću, koga se prisjećao iz mlađih dana i kada su počeli saradnju, rekavši da je bio “briljantan mladić”.
Ne kajem se što sam ga izabrao za svog saradnika. Ipak, on je idealan kada funkcioniše kao broj dva, ali to već nije tako kada on o svemu odlučuje – rekao je svojevremeno Bulatović.
Đukanović i “strane sile”
Prisjetio se i njihovog razlaza 1997. godine, rekavši da su “strane sile imale u rukama Đukanovića zbog šverca cigareta”.
Ipak, prema njegovoj tvrdnji, Đukanoviću nikada nije okrenuo leđa.
– Moj moralni kod mi ne dozvoljava da okrenem leđa saradnicima. Pa, meni su davali dva miliona dolara da špijuniram Mila Đukanovića, pa nisam pristao – govorio je Bulatović, koji je do smrti živio na relaciji Podgorica-Beograd.
Rijetko se pojavljivao u javnosti, rijetko govorio za medije, bio je u penziji, a jedan od posljednjih puta kada je viđen, bilo je na sahrani Mirjane Marković, supruge Slobodana Miloševića ove godine u Požarevcu, sa kojom je bio u veoma dobrim odnosima.
“Sve se znalo”
U rijetkim razgovorima za medije, osvrnuo se i na njegovog i Đukanovićevog saborca, trećeg “mladog lava” Svetozara Marovića, nekadašnjeg predsjednika državne zajednice SCG i potpredsjednika vladajućeg DPS. Govorio je o njegovom hapšenju.
– Crna Gora je mala, svi se znamo. Primjera radi, svi znaju da Svetozar Marović ima jahtu od 10 miliona evra za koju je rekao da mu je sin dobio kao poklon od poslovnog partnera. Pa od poslovnog partnera se dobija flaša viskija… Zna se i bilo je pitanje trenutka kada će biti uhapšen – ispričao je Bulatović.
Bulatović je, inače bio kum “malom Milošu”, Marovićevom sinu, takođe osuđenom za malverzacije u Crnoj Gori, koji je sa tamošnjim sudom sklopio sporazum o priznanju krivice, pa je osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora i da državi (Crnoj Gori) plati 380.000 evra. Međutim, Miloš živi u Beogradu i državljanin je Srbije, a njegovo izručenje Crna Gora još nije zatražila.
– Ja sam kum malom Milošu, njegovom sinu, i osjećam i ljudsku i božju odgovornost da mu pomognem. Veoma sam ljut na njegovog oca, koji je zbog svoje kratke pameti i gramzivosti uništio to dobro dijete. Mene je zbog toga stid i žao mi je – rekao je Bulatović za Novosti početkom ove godine.
Iz ovoga je sasvim jasno šta je Bulatović mislio o Maroviću, koji je uhapšen u decembru 2015. godine. Kada se to dogodilo, bio je predsjednik političkog saveta DPS, vladajuće crnogorske stranke na čijem je čelu bio i ostao Milo Đukanović. Očito ga ni to prijateljstvo nije spaslo od optužbi za malverzacije u opštini Budva, za šta je i osuđen. Doduše, zbog toga što se nalazi u Srbiji, gdje je najprije bio i u klinici Sveti Sava, ali i hospitalizovan na Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu.
Marović se i dalje nalazi u prestonici, ali ne i u Spužu, gdje bi trebalo da odsluži kaznu na koju je osuđen.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu