Starije generacije vide u mlađoj populaciji progres, što je opet temelj stereotipa da je, zbog energije i sposobnosti koju mladost nosi sa sobom, svaki mlad čovjek sposoban čovjek, a to je često pogrešna procjena.
Pogledajmo omladince koji sve češće svojim javnim djelovanjem kopiraju poznate političke face, koje koristeći se nacionalističkom retorikom godinama ponavljaju iste fraze. Da li svijet onda ostaje na mladim ljudima ili na dobrim ljudima?
Novi naraštaji u politici pokazali su da u svojim postupcima često idu i korak dalje u odnosu na oštru retoriku njihovih stranačkih lidera. Posljednjih dana smo svjedoci sve učestalije zapaljive retorike između suprostavljenih političkih strana mladih političara, koji društvene mreže koriste maksimalno i ne prezaju od toga da svoje lično mišljenje iznose javno, bez ustručavanja i često tako vrijeđajući druge.
Pored toga što su godinama unazad imali to od koga i da nauče, oni malo bolji poznavaoci društvenih prilika kažu da je ovakvo ponašanje rezultat čitavog jednog procesa odrastanja novih generacija. Mladi ljudi u Bosni i Hercegovini učeni su na tri načina, o tri različite prošlosti. Učeni o herojima i zločincima, učeni o mržnji i neslaganju. Odrasli u vihoru rata, a oni još mlađi učeni o tom istom ratu, opet na tri različita načina, kroz tri različite istine.
Nije se onda ni čuditi što mladi ispoljavaju verbalnu agresiju i što olako druge nazivaju „ustašama“.
Bratstvo i jedinstvo odavno ne postoji, u mladima Jugoslavija ne budi nostalgiju, ideja zajedništva im nije bliska. Svi ti stavovi vidljivu su kroz političko djelovanje mladih ljudi danas. Zato i imamo sve češće sukobljavanje novih naraštaja, koji u drugi plan stavljaju one istinski spsobne mlade ljude željne znanja i promjena, prije svega vaspitane.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu