Banjalučki humanitarci koje prepoznaju na ulicu, koje zovu da im predlože kome šta treba. Nema priče zbog koje ne zaplaču, jer svaka je 100 odsto tužna.
Veliki posao rade Branislav Vučić Vučko, Milan Minja Savanović, Saša Lazić Medo, Ivana Cvikić. Urađeno akcija da im se ne zna broj, a na prste jedne ruke mogu nabrojati one koji su probali da ih “obrlate”.
– Da bi pokrenuo humanitarnu akciju ili bilo kakvu priču, mora se ući u srž problema. Priče tih ljudi, koji su u socijalnoj potrebi, su 100 odsto tužne priče – priča za Srpskainfo Branislav Vučić Vučko, kako ga mnogi znaju.
Kaže da se trudi da ne plače pred ljudima, da se milion puta odmakao od kuće, iz sela i isplakao sa pitanjem u glavi “zašto neko mora da bude siromašan”.
– Nisu svi ljudi neradnici, beteri. Istina je, ima i toga. Svega sam se za 22 godine aktivnog bavljenja humanitarnim radom nagledao. Slušao sam lažne priče, ali maksimalno pet mogu da se sjetim, ali na hiljade i hiljade tužnih, istinitih priča koje su realne. Svaka priča je priča za film. Pokušao sam da budem reditelj tih priča, da svaka dobije srećan završetak – govori on.
Slikovito objašnjava da oni koji se bave humanitarnim radom nisu samo kuriri koji nosi vreće brašna, hranu, novčane priloge, već kuriri sreće koji nose dobre želje onima kojima trebaju za ozdravljenje, srećno useljenje.
– Kada uđeš u priču da si kurir empatije i sreće iz toga nema izlaska, umireš kao takav. A ja nisam sam u ovoj priči. Ima jedna dobra ekipa koja radi taj posao u Banjaluci. Tu je Milan Minja Savanović, Saša Lazić Medo, Ivana Cvikić, mlada djevojka koja se uspješno bavi humanitarnim radom, naša garancija za budućnost – ističe on.
Nemaju zvanično udruženje, a ni puno dodira sa novcem. Najčešće postavljaju račune porodica koje su u potrebi i oni sa tim nemaju ništa. Za ljude kojima treba pomoć saznaju od drugih, a mnoge nađu sami.
– Nije teško danas prepoznati sirotinju – priča Vučko i dodaje kako je nevjerovatno da je nekome ručak simbol bogatstva.
Bavljenje humanitarnim radom je teško. Pojašnjava kako posjeta porodici koja je u socijalnoj potrebi i organizacija pomoći, totalno iscrpi.
– Osjećam se umorno poslije svake priče koje radimo, ali presrećan što na kraju brišemo suze radosnice i što ti ljudi, kojima smo pomogli, vrlo često postaju članovi naših naredih humanitarnih akcija – kaže on.
Fokus humanitarnih akcija su ratni vojni invalidi, porodice poginulih boraca i bolesna djeca.
– Te kategorije su najranjivije. Dok sam živ ne smijem dozvoliti da zaboravimo one koji su zemlju stvarali, da bi imali ovo što imamo. I da znate, svaki broj može da bude humanitarni. Neka to bude prijateljice koji nisi nazvala godinu dan, baka ili tetka koja ne priča sa tvojom mamom, a ti je voliš – priča on.
Primarni posao mu je završni radovi u građevinarstvu, možda bi mogao zarađivati ozbiljne pare sa tim, ali kaže da mu je mnogo ljepše ovo što mu uzima sve vrijeme.
Za Vaskrs su obezbijedili pečenice i ostale namirnice za trpezu ljudima koji to nisu mogli sami da obezbijede. Nedavno su uz pomoć dobrih ljudi uspjeli da prikupe više od 4.000 maraka, prehrambene i druge proizvode. Humanitarna akcija primarno je bila pokrenuta za porodicu pokojnog dobrovoljca Vojske RS Mirka Zorića u Derventi koja živi u kontejneru, ali da se akcija zahvaljujući velikom broju građana i njihovim donacijama pretvorila i u pomoć porodici Štikovac u kojoj je sedmoro djece preko noći ostalo bez majke koja je umrla na porodu. Pomažu sugrađanki Dariji Karanović, koja se bori sa teškom bolešću, a on je napisao i pjesmu za nju.
Objašnjava kako je njegov humanitarni rad vezan za djetinjstvo. Uvijek je volio da svi imaju šta je imao on. Pokojna mama bila je čistačica, otac željezničar i od malih nogu su djecu učili da dijele.
– Ne da dijelimo šta imamo, već ono što nemamo. A to se sada zove empatija. Moja mama je pravila kolače i nosila po komšiluku. Mi smo na taj način učeni da moramo da dijelimo. Malo sam se čudio ponekad zašto neki, kojima moja mama nosi kolač, ne nosi nikada nama, ali me mama kasnije naučila „nemoj ti da budeš kao oni, mi ćemo biti ono što mi jesmo, pa da se potrudimo da ih pokušamo naučiti da budu kao mi“. Misija je da ljude pravimo boljima nego što smo mi – ističe Vučko.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu