Svakako je to dan uzbuđenja, pomiješanih emocija, kako za njih same, tako i roditelje, pa se prvog školskog dana i oglašavanja zvona svi uvijek rado sjećamo.
To međutim, neće biti slučaj sa svakom školom…
Od ove kalendarske godine u područnoj Osnovnoj školi “Sima Roškić” u selu Leskovo kod Majdanpeka, neće biti u prilici da se u školskom dvorištu začuje dječja graja. U klupama neće sjediti ni prvaci a ni ostali osnovci, jer ovo selo trenutno nema đaka.
– Ovdje sam krenula da radim prije 26 godina. Družila se i sa učiteljicama i decom. Ispratila sam mnoge generacije, dočekivala nove. Bilo je svega. Na selu je drugačije. Nije kao u gradu, ali djeca su voljela da idu u školu. Mi nemamo grijanje. Ovdje je bubnjara na drva, djeca se igraju na snijegu, sušimo ih pored peći na drva, ali sve to ima svoju draž. Međutim, iz godine u godinu, sve ih je manje i manje, jer mladi odlaze za poslom u duge sredine i ovdje je danas ostala samo stara populacija. Djece nema. Ne samo prvaka, nego nema osnovaca i škola će morati na neko vrijeme da se zatvori . To me strašno rastužuje. Moram u drugo selo da odlazim da radim, a kad pogledam u ovom pravcu i čujem samo tišinu, uhvati me tuga. Jer, nekada smo svi ovdje bili kao porodica. Učiteljica je prije desetak godina putovala iz Zaječara. Rano je dolazila, nema prevoza prespava sa mojom djecom, pa tek nakon nastave sljedećeg dana odlazi u Zaječar – priča za Telegraf Dragoslavka Belić, pomoćni radnik područne škole u Leskovu.
Milena Belić, koja je i sama nekada pohađala ovu seosku školu sa radošću priča i sjeća se ljepih školskih dana provedenih u ovoj ustanovi.
Danas nema nijednog đaka, a sva je prilika da će njena kćerkica Maša sljedeće godine, biti jedini đak prvak.
Do tada će škola biti zatvorena.
– Moja Maša će sljedeće godine krenuti u prvi razred. Škola će se tada otvoriti, ali kako će ona sama, ne znam. Ni, da li je pametno da putuje u susjedno selo, niti da ovdje bude sama sa učiteljicom. Kako će bez drugara, sa kim će na odmor, da se poigra, ne znam. Jako je teško. Ni sada nema sa kim da se druži jer u selu nema djece. Samo sa mlađim bratom – priča majka ovog budućeg jedinog prvaka u Leskovu.
Da ovaj slučaj ztvaranja škole u Opštini Majdanpek nije jedini i usamljen, već da se sa ovim problemom bore i u drugim gradskim sredinama Borskog okruga, potvrdila nam je i Milena Janković, direktorka OŠ “Miladin Bučanović u Vlaolu, kojoj je osnovna škola u selu Leskovo pripadajuća, a u koju se ove godine upisalo svega tri prvačića.
– Migracija je učinila svoje, svi odlaze za poslom, da li u druge gradove ili u Majdanpek i Bor odkad je rudnik počeo da zapošljava ljude, ali to je glavni razlog što na selu mladi ne ostaju, pa zato nema ni đaka. U matičnoj školi “Miladin Bučanovič” u Vlaolu trenutno ima svega tri prvaka. U Rudnoj Glavi sa područnim školama 15, u Majdanpeku dvije osnovne škole prednjače, ima 72 prvaka, dok u Donjem Milanovcu sa područnim školama ima 18 đaka prvaka. Od toga, ove godine samo u gradskoj školi u Milanovcu ima svega šestoro djece koja kreću u prvi razred i to je zabrinjavajuće. Problem je i sa nastavnim kadrom, jer se javlja tehnološki višak, i ljudi ostaju bez posla. Mi smo taj problem riješili, ali u drugim mjestima je tako – napominje Milena Janković, direktorka OŠ “Miladin Bučanović”, u Vlaolu.
Inače, na području Opštine Majdanpek u pet osnovnih škola u novoj školskoj godini u klupama će sjedeti ukupno 108 đaka prvaka.