Čini se da mož,e te da neka mjesta proizvode toliko specifične reakcije. Psiholozi podsjećaju na to da treba uzeti u obzir i iscrpljenost od puta, koja sigurno ne pomaže u „normalnom“ upijanju destinacije.
Ovi sindromi nisu službeno priznati kao „stanja“, ali njihovi nazivi pomažu doktorima da lakše prepoznaju korijen problema, piše Punkufer.
Jeruslimski sindrom
Jedan od najstarijih gradova svijeta i mjesto interakcije triju monoteističkih vjera svake godine privlači milione hodočasnika iz svih krajeva svijeta. Ali ne podnesu svi putovanje svog života lako.
Ovaj sindrom mentalni je fenomen koji uglavnom pogađa one putnike koji dolaze s vjerskim motivima. Vjeruje se kako sam dolazak u grad nabijen istorijskom težinom i religijskim značenjem može predstavljati okidač i dovesti do opsesivnih ideja i iluzija. Osoba počinje vjerovati da je „odabrana“ i ponašati se “mojsijski”.
Prvi put identifikovan je prije dvadesetak godina, a zabilježeno je oko sto slučajeva godišnje.
Pariški sindrom
U doba društvenih mreža i uljepšavanja fotografija s putovanja Pariški sindrom bismo mogli primijeniti na više lokacija.
O čemu se radi? Pariški sindrom naziv je za osjećaj razočarenja kod onih koji, po dolasku u Pariz, shvataju da nije onoliko lijep koliko su očekivali. Nažalost, nije riječ o običnom razočarenju koje smo svi negdje prošli, već o vrsti kulturološkog šoka s teškim simptomima.
Osoba može imati halucinacije ili osjetiti ekstremnu anksioznost i osjećaj depersonalizacije praćene fizičkim simptomima poput vrtoglavice, znojenja i povraćanja.
Prvi zabilježeni slučajevi hospitalizacije ljudi zbog pariškog sindroma uočeni su među japanskim i kineskim turistima s obzirom na to da mediji u njihovim zemljama idealizuju Pariz. No umjesto filmske romantike dočekuju ih haos u saobraćaju i ne tako šarmantni konobari koji ne žele govoriti engleski.
Ovo posebno teško pada onim Japancima koji prvi put putuju i susreću se s kulturom toliko različitom od svoje, koja polaže veliku važnost na pristojnost, poštovanje i ljubaznost.
Japanska ambasada i dalje svake godine dobija pozive upomoć, a sada sarađuju i s lokalnom bolnicom.
Firentinski sindrom
Neki ju zovu „bolest ljubitelja umjetnosti“ – zvuči romantično, ali nije. Francuski pisac Stendhal je posjetu Firenci ovako opisao u svojoj knjizi: „Upao sam u ekstazu od same ideje da sam u Firenci. Srce mi je udaralo, život me napustio, hodao sam u strahu da ću se srušiti.“
Javlja se najčešće kod osjetljivih osoba koje putuju same – naročito ako je riječ o ljubiteljima umjetnosti izloženima velikoj ljepoti ili velikom broju remek-djela odjednom.
Manifestuje se znojenjem, tahikardijom, bolovima u trbuhu, osjećajem tjeskobe ili ekstremne euforije. Izraz „umirem od ljepote“ više nikad neće biti isti.
Indijski sindrom
Brojni putnici dolaze u Indiju otkriti sebe i naučiti više o spiritualnosti. Na kraju krajeva, Indija nam je u medijima predstavljena kao mistična i gotovo onozemaljska destinacija, a mnogi lokalni stanovnici biće sretni zbog mogućnosti da unovče svoje običaje i time podupru mitove.
Vjeruje se kako indijski sindrom predstavlja posljedicu zapadnjačkog fetišiziranja Indije i nastojanja da se uklopi u potpuno drugačiji stil života i ponašanja.
O indijskom sindromu govorio je francuski psihijatar Regis Airault u svojoj knjizi „Ludi za Indijom“. Kod zapadnjačkih turista koji su „poludjeli“ za Indijom uočio je slične simptome: iluzije o posjedovanju nadljudskih moći, uvjerenje da su reinkarnacija svetaca, tvrdnje da mogu vidjeti svoje prethodne živote i sl.
Neki u toj potrazi odu malo dalje te uzrokuju probleme sebi i svojim bližnjima koji panično prijavljuju nestanak osobe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu