U januaru 2018. Džek Meklejn, koji je u međuvremenu napunio deset godina, žalio se roditeljima na bolove u grlu, ali kada su simptomi uminuli, roditelji su zaboravili na to.
Međutim, nekoliko dana kasnije dječak iz Damfriza (Škotska), koji je inače veoma društven, odbio je da ode na fudbalski trening zbog napada anksioznosti. Roditelji Alison (44) i Nil (44) zapanjili su se kada im je rekao da “ne zaslužuje da ima drugove” i da će “skinuti odjeću i sjediti napolju sve dok ne umre od hladnoće”.
Dječakovo čudno ponašanje tokom četiri mjeseca poprimalo je sve ekstremniji oblik, pa je jednom prilikom prinio nož grlu i rekao roditeljima da “želi da ode u nebo”.
Na kraju mu je otkriven sindrom PANDAS, prenaglašena reakcija imunološkog sistema na bakterijsku infekciju kod djece. Antitela koja ubijaju infekciju napadaju moždane ćelije, uzrokujući niz drastičnih promjena u ponašanju, kao što su opsesivno-kompulsivni poremećaj i tikovi.
Djeca koja pate od sindroma ispoljavaju simptome slične simptomima psihičkih bolesti, ali koje zapravo izazivaju streptokoke.
"My happy, healthy son changed overnight" the boy diagnosed with autism who just needed antibiotics https://t.co/ORR74muLzC pic.twitter.com/h0cVPMfOS0
BBC Scotland News (@BBCScotlandNews) January 25, 2019
Roditelji su prvi put primjetili da nešto nije u redu kada su se s Džekom vraćali sa fudbalskog treninga.
– Ne zaslužujem da imam prijatelje. Ne zaslužujem da igram fudbal – uporno im je ponavljao da bi na kraju zaključio:
– Ne zaslužujem da živim. Kad se vratimo kući, skinuću se i sjediti napolju dok ne umrem od hladnoće.
Dječak nije mogao da objasni roditeljima zašto se tako osjeća. Samo je ponavljao da se ništa nije desilo. Jednom prilikom je počeo zlobno da se cereka, a kada je progovorio, to nije bio njegov glas.
– Kao da ga je bio posjednut – sjeća se dječakova majka.
Iste noći pitao je uplašene roditelje zašto neće da mu pomognu da umre, a sljedećeg dana roditelji su našli papirić, na kome je pisalo:
– Veoma mi je žao, više ne želim da živim. Hoću da odem na nebo.
U strahu da će dječak nauditi sebi, majka mu je hitno zakazala pregled kod ljekara opšte prakse, koji ga je uputio na kliniku za mentalno zdravlje.
– Igrao se igračkama na podu i bio je u svom malom svijetu. Nije ličio na Džeka, već na malog izgubljenog dječaka – priča majka.
Opisujući njegovo stanje, Alison otkriva da je ponekad djelovao prestravljeno, da su mu zjenice bile raširene i da ona i muž u tim trenucima nisu bili sigurni da ih prepoznaje.
U nedjeljama koje su uslijedile, dobio je glasovne tikove i počeo da muca. Igrao se igračkama za bebe, gledao crtane filmove za najmlađe. Često je ponavljao besmislene rečenice, kreštao, lajao kao pas i postao je osejtljiv na zvuke i mirise.
– Sve ga je izbacivalo iz takta. Osjećali smo se kao da hodamo po jajima kad smo bili u njegovoj blizini. Naglo je mijenjao raspoloženje i potpuno se zatvorio u sebe. Nije više mogao sa ljudima – kaže majka.
Džek je ograničio ishranu samo na testenine i sir i jeo je samo sam u svojoj sobi. Prestao je da spava u krevetu, uvjeravajući roditelje da ne zaslužuje da spava u udobnom krevetu. U maju 2018. pedijatar ga je poslao na magnetnu rezonancu i EEG, ali rezultati nisu pokazali ništa neuobičajeno.
Očajni roditelji počeli su da pretražuju internet i saznali za PANDAS. Potražili su savjet od pedijatra dr Tima Jubija iz Dečje e-bolnice, onlajn službe koja pomaže roditeljima i njihovim mališanima. U maju 2018. Jubi je Džeku dijagnostikovao PANDAS i savjetovao terapiju antibioticima i ibuprofenom, a Džekov ljekar se složio.
PANDAS, dječji autoimni neuropsihijatrijski poremećaj uzrokovan streptokokama, otkriven je relativno skoro, 1998. godine. Iako Svjetska zdravstvena organizacija priznaje bolest, samo mali broj ljekara zna za nju, što znači da velikom broju djecu dijagnostikuju druge bolesti, poput autizma. Tako je bilo i u Džekovom slučaju.
Nekoliko dana nakon terapije, Džek je, poslije četiri mjeseca muka, ponovo postao onaj stari.
(Daily mail)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu