Koliko su ovdašnji mještani vezani za svoje šljivike najbolje pokazuje primjer porodice Novaković iz sela Gornje Crniljevo jer je glava kuće, djeda Žika, koji je stabla sadio prije nekoliko decenija sahranjen upravo među njima.
– Vječna kuća mog oca koji je sa porodicom podizao naše zasade šljiva nije na lokalnom groblju. Njegova posljednja želja je bila da se sahrani u šljiviku u kom je ostavio tolike dane i godine brižljivo ga uzgajajući i negujući. Njegovoj volji se nismo protivili, kada se upokojio sahranili smo ga među šljivama, a kasnije tu podigli mu i spomenik. Amanet smo ispunili, a radu u voćnjaku smo se svi kao njegovi nasljednici maksimalno posvetili – rekao je za RINU Milan Novaković.
Šljive u Osečini su ove godine rodile kao nikada prije, na tone ovog voća upravo iz okolnih sela pronaći će svoj put do kupaca.
– Stenlej je ponio bolje nego ikada, odličan je ovogodišnji rod a i kvalitet plodova. Plašili smo se kako će se velika suša i loši vremenski uslovi uticati na šljivu, ali se ispostavilo da nije bilo razloga za brigu – dodao je Milan.
Mještani kažu da ja otkupna cijena po kilogramu niska, a upravo zbog toga mnogi domaćini se odlučuju da velike količine šljiva osuše i kao takav gotov proizvod ga izvoze na inostrano tržište.
Običaj sahranjivanja na imanju
Iako mnogi ne znaju, nekada su naši preci zahtijevali da ih njihovi potomci sadnog razloga. To je rađeno iz predostrožnosti da ne sahranjuju na porodičnom imanju, baš kao djeda Žika i to iz samo jedinci ne prodaju imanje, jer ko bi htio da kupi njivu ili voćnjak gdje je neko sahranjen, na neki način tako su osiguravali da će porodična tradicija biti nastavljena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu